Budimpešta, (MINA-BUSINESS) - Od osam milijardi EUR, koliko graðevinsko-razvojna multinacionalna kompanija Trigrant planira da uloži narednih èetiri, pet godina u zemlje srednje, istoène i jugoistoène Evrope, više od èetvrtine æe biti opredijeljeno za države šireg regiona. Primarni fokus maðarske kompanije su Poljska i Rusija, zatim Slovaèka kao velika tržišta, ali i zemlje regiona. Najveæa investicija u široj regiji je definitivno Esplanada centar u Bukureštu vrijedan milijardu EUR, a zatim arena u Zagrebu koju je Trigraniti poèeo da gradi sa Ingrom u koju æe biti uloženo 87 miliona EUR. U Ljubljani je nedavno potpisan ugovor za Emonika centar u koji æe se uložiti 220 miliona EUR, a u Crnoj Gori je Trigranit veæ odmakao u pregovorima za dva vrijedna projekta, Velike plaže u Ulcinju za koju još nema procjene ulaganja i Millenium Centra u Podgorici od 250 miliona EUR, piše hrvatski Poslovni dnevnik. Od zemalja regiona, Makedonija, Albanija i Bosna I Herecegovina su izostavljene sa karte Trigranitovih ulaganja iako u firmi tvrde da pregovaraju u projektu u Sarajevu. U Srbiji je došlo do neugodnog iskustva izmeðu Trigranita i beogradskih vlasti, što je rezultiralo izbacivanjem ili povlaèenjem, zavisno sa koje se strane gleda, Trigranita iz projekta obnove željeznièkog kolodvora Prokop, investicije vrijedne više od 200 miliona EUR. Prema dosadašnjem iskustvu iz Slovenije, Hrvatske i Srbije, svaki grad pri dolasku Trigranita mora se pripremiti za teškog pregovaraèa, pogotovo ako je rijeè o javno privatnom partnerstvu. Spremni su da ulože novac, ali on uvijek mora donijeti visoke profite osnivaèima meðu kojima su Net Rotšild /Nat Rothschild/, Piter Mank /Peter Munk/, Sandor Demjan i Sandor Csanyi. U Ljubljani je tako trebalo više od šest godina pregovaranja dok nijesu usaglašeni interesi s gradskim vlastima i Slovenskim željeznicama, a u Hrvatskoj su pregovori o areni trajali tri mjeseca, ali su bili izuzetno žestoki i pod velikim pritiskom javnosti. Slovenci su pristali da naprave infrastrukturu, ali i da dobiju èetvrtinu udjela u firmi koja æe graditi Emoniku, a u Zagrebu su se gradske vlasti pohvalile da su pregovorima uštedjele 200 miliona kuna, ali su zato u svojim planovima pristali na poveæanje gabarita Trigranitovog centra više nego što je bilo dopušteno urbanistièkim planovima. Beograd je jedini grad u kojem je Trigranit odustao. Iz Željeznica Srbije su ih optužili da su tražili da se odreknu zemljišta vrijednog 30 miliona EUR i osiguraju prolaznost centra od 44 hiljade ljudi dnevno. Trigranit je odgovarao da su beogradske vlasti mijenjale uslove ugovora nakon što je potpisano pismo namjere po originalnom tenderu. Kada veæ uspije da dogovori investiciju, Trigranit ne žali novca i truda. Najèešæi projekti su im takozvani mixed use u kojim okosnicu èini veliki šoping centar treæe, najmodernije generacije. To podrazumijeva da se u njemu može i živjeti jer nudi sve potrebno, poslovne prostore, hotele, sportske ili kulturne objekte, parkove, igrališta. Nije neobièno da u sklopu svojih projekta uz šoping centar grade muzeje, galerije ili nacionalna pozorišta, poput investicije u Bukureštu. Kada objekte naprave, njima uglavnom i upravljaju. Pri gradnji turistièkih sadržaja takoðe ulaze u cjelovito naselje, koje osim hotela opet ima sve potrebne sadržaje. Poslovne prostre uvijek grade na najatraktivnijim lokacijama i vrhunskog su kvaliteta. U Budimpešti su na primjer potukli konkurenciju gradnjom poslovnih tornjeva uz Dunav pa zbog pogleda i visokog standarda ureðenja, uprkos ne previše atraktivnom izgledu zgrada, drže visoke cijene. (kraj) kmh