Podgorica, (MINA) – Programi smanjenja štete isplativiji su od programa liječenja, zbog čega bi Crna Gora trebalo da ulaže u preventivne servise za seksualne radnice, osobe koje injektiraju droge i gej populaciju, poručeno je na konferenciji za novinare nevladine organizacije (NVO) CAZAS. Konferencija je organizovana povodom prezentacije “Analize troškova i benefita usluga koje se pružaju populacijama pod povećanim rizikom u Crnoj Gori”, koja je razvijena u okviru programa HealthUp, a koji uz podršku Delegacija Evropske unije (EU) u Crnoj Gori, sprovode CAZAS, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica i Udruženje Roditelji. Autor Analize i izvršni direktor Timočkog omladinskog centra (TOC) u Srbiji, Goran Radisavljević, objasnio je da je Analiza rađena za Hepatitis C i HIV prevenciju u vezi sa određenim populacijama, a to su, kako je pojasnio, seksualne radnice, osobe koje injektiraju droge i gej populacija. Radisavljević je istakao da je Crna Gora u 2016. godini na liječenje Hepatitisa C potrošila više od 475 hiljada EUR, a za liječenje HIV pozitivnih osoba skoro 567 hiljada. “Kada pogledamo koliko je ljudi uzimalo terapiju za HIV u 2016. godini, a to je 115 osoba, i kada podijelimo dolazimo do iznosa od 4,9 hiljada EUR po osobi na godišnjem nivou. Veliki broj od tih 115 osoba je imalo i Hepatitis C”, istakao je Radisavljević. On je podsjetio da su od 2010. do 2014. godine, kada je postojala donacija Globalnog fonda za AIDS, tuberkulozu i malariju GFATM, u Crnoj Gori registrovana 72 nova slučaja inficiranih HIV-om, što je prosječno 14 osoba na godišnjem nivou. “Kada je Global fond otišao i kada se više nije radila prevencija kao u 2016. godini imamo 34 novoinficirane osobe, što je razlika za 20”, istakao je Radisavljević. Prema njegovim riječima, trošak liječenja za 20 osoba na godišnjem nivou iznosi skoro 100 hiljada EUR. “Sa druge strane broj dosegnutih korisnika u 2015. godini je iznosio više od pet hiljada, a za prevenciju je bilo uloženo 220,9 hiljada EUR. U taj novac su ulazile plate ljudi koji su vodili organizacije, plate za terenske radnike, tekući troškovi organizacije, zakup prostora itd. Došli smo toga da je 44 EUR uloženo u osobu na godišnjem nivou”, objasnio je Radisavljević. On je kazao da prosječan trošak preventivnih usluga za 20 osoba iznosi 880 EUR. “Kada pogledamo ovaj iznos od 880 eura i onaj od 100 hiljada EUR koji su uloženi u liječenje tih 20 osoba, mislim da je itekako benefit ulagati u prevenciju”, objasnio je Radisavljević. On smatra da država mora da vodi računa o održivosti servisa i pronađe način kako da radi sa ključnim populacijama. “Ono što je pokušaj i trend je da se utvrdi da upravo država prepozna organizacije koje se bave tom problematikom, da organizacije akredituju svoje preventivne programe kod nadležnih ministarstava i da 220 hiljada EUR u budžetu bude određeno za preventivne servise”, naveo je Radisavljević. U preventivne programe mora da se ulaže jer su, prema njegovim riječima, mnogo isplativiji od kasnijeg liječenja osoba koje su već sebi nanijele štetu. “Programi smanjenja štete su daleko isplativiji od programa liječenja”, zaključio je Radisavljević. Predstavnica CAZAS-a, Sanja šišović, navela je da preventivno edukativni servisi u zdravstvu i servisi prihosocijane pomoći i podrške pacijentima nisu zakonski prepoznati. Ona smatra da je zbog toga potrebno da se kontinuirano ukazuje na njihovu važnost kada je u pitanju optimizacija troškova i očuvanje zdravlja svih građana. “Ova Analiza je nešto što je dugo godina traženo i što je bilo potrebno. Ona daje veoma jasnu sliku zašto je održivost i postojanje tih usluga u nevladinom sektoru važno, predlaže veoma jasne preporuke za optimizaciju troškova, ali i za minimizovanje identifikovanih rizika”, objasnila je šišović. Osim što predstavlja jako dobar alat za NVO Analiza, kako je kazala, je veoma kvalitetan dokument i priručnik za donosioce odluka “onoga momenta kada oni planiraju da ulože sredstva u neki zdravstveni program”. šišović je objasnila da se programi smanjenja štete sprovode među populacijom u povećanom riziku, a to su u Crnoj Gori osobe koje injektiraju droge, muškarci koji imaju seks sa muškarcima, seksualne radnice i zatvorenici. “Preventivni programi, osim edukacije i savjetovanja na temu HIV i AIDS-a, obuhvataju distribuciju sterilnog materijala, odlaganje potencijalno inficiranog materijala na bezbjedan način i savjetovanje sa ljekarima, psiholozima i stručnim socijalnim radnicima”, rekla je šišović. Ona je istakla da se Ministarstvo zdravlja prošle godine pozitivno okrenulo ka podržavanju preventivnih servisa što, kako je navela, dokazuje činjenica da su iz državnog budžeta odvojili oko 100 hiljada EUR za preventivne servise na godišnjem nivou. šišović je dodala da je taj iznos više nego duplo manji od minimuma koji je potreban da bi se funkcionsalo. "Ali postoji ta politička volja da se ovi servisi počnu posmatrati kao najbolje rješenje za ove probleme. Svi zajedno moramo da aktivnije zagovaramo i koristimo podatke koje je ova cost benefit Analiza dala”, navela je šišović. (kraj) jel/nim