Podgorica, (MINA) – Nacrt zakona, koji je trenutno na javnoj raspravi, ima brojne nedostatke, i njegovim usvajanjem Crna Gora bi dobila svojevrsni »poluzakon", ocijenio je savjetnik za ljudska prava u meðunarodnoj organizaciji Civil rajts difenders /Civil Rigts Defenders – CRD/, Goran Miletiæ. Miletiæ je ocijenio sramotnom definiciju u Nacrtu, gdje umjesto pojma transseksulac piše da je to »osoba koja se šminka i preoblaèi u osobu drugog pola”. “To ne mogu da vjeruju èak ni kolege iz regiona kad im isprièam, bez obzira što te zemlje nijesu mnogo savremenije od Crne Gore. Iz toga se može zakljuèiti da su transseksualci i osobe koje se za karneval maskiraju u osobu suprotnog pola”, rekao je Miletiæ agenciji MINA. Miletiæ je kazao da su mu pojedini predstavnici Ministarstva pojasnili da je to tako zato što “ministri ne razumiju te pojmove, pa je bolje da to bude tako deskriptivno formulisano«. »To je jako ružna stvar, i ako nekome treba edukacija onda na tome treba svi zajedno da radimo. U krajnjem sluèaju, u današnje vrijeme dovoljno je da ljudi odu na Internet i da, ukucavši par rijeèi, saznaju sve što ih interesuje«, smatra on. Miletiæ je ocijenio da su nerazumijevanje i neznanje crnogorskog ministra za ljudska i manjinska prava Ferhata Dinoše, osnovni uzrok njegovih izjava o pripadnicima seksualnih manjina koje su izazvale burne reakcije u javnosti. »To je tako u Crnoj Gori. Ona jeste, 90-ih godina, koje su bile pune ratnih zloèina, zadržala neku stabilnost, koja je u velikoj mjeri bila bazirana na nekom dogovoru sa nacionalnim manjinama koje žive u Crnoj Gori, prvenstveno sa Albancima i Bošnjacima«, smatra on. Tu je, kako je naveo, postojao »odreðeni dil koji je kasnije prerastao u sistemsko rješenje kroz garantovane mandate i sliène stvari, i sve je ureðeno tako da Ministarstvo za ljudska i manjinska prava tradicionalno pripada manjinama«. Miletiæ je naveo primjer Srbije gdje manjine nijesu htjele da uzmu to mjesto, upravo zbog toga što žele da pripadnik veæine štiti njihova prava. »Dinošine izjave su loša i ružna poruka i ne zaslužuje komentar, i nadam se da u Ministarstvu postoje ljudi koji æe mu objasniti da to nije baš tako, i da sve manjine, i po konvencijama koje je Crna Gora ratifikovala, pa i seksualne, moraju biti zaštiæene«, kazao je on. On smatra da je usvajanje zakona protiv diskriminacije osnovni je preduslov za suzbijanje te pojave u svakom društvu. »Prvi korak u suzbijanju diskriminacije je usvajanje zakona, koji u regionu nije donesen samo još u Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji«, kazao je Miletiæ. Prema njegovim rijeèima, to što nema prijavljenih sluèajeva da je neko diskriminisan zato što je gej, lezbejka ili transseksualac, ne govori ništa drugo nego da su ljudi uplašeni. Miletiæ je kazao da je pitanje, koje je uvijek zanimljivo i za medije i za graðane – zašto neko mora da ispoljava svoju seksualnu orijentaciju? »Postoji jasna odluka Evropskog suda za ljudska prava koja kaže da svako od nas ima identitet, i da on postaje identitet tek kada možete javno ispoljiti. Ljudi to ne razumiju«, smatra on. Druga stvar, kako je naveo, koju ljudi ne razumiju je zašto bi vlast štitila osobe drugaèijeg seksualnog opredjeljenja kad ih neko napadne. »Stav Evropskog suda po tom pitanju je jasan - država mora više napora uložiti da štiti te nepopularne grupe, što se, nažalost, ne dešava ni u Crnoj Gori ni u Srbiji«, kazao je Miletiæ. Prema njegovim rijeèima, postoji više aspekata zbog èega je diskriminacija, pogotovu po pitanju seksualne orijentacije, toliki problem u regionu. “Mentalitet ne može da bude opravdanje za sve nas u regionu. Velikog uticaja imaju 90-te godine, ali i ono što je bilo prije njih ostavilo je znaèajno nasljeðe«, pojasnio je Miletiæ. On je podsjetio da su se u vrijeme komunizma izuzetno poštovala kolektivna prava, prije svega odreðenih nacionalnih, odnosno etnièkih grupa. »To je bilo izdignuto na pijedastal pod krilaticom #narodi i narodnosti#. Meðutim, sve druge individualne slobode gurane su pod tepih«. »Nijeste imali pravo da budete razlièiti, ni po pitanju politièke pripadnosti, dok je seksualna orijentacija u mnogim republikama bila zabranjena«, precizirao je Miletiæ. Homoseksualnost je, kako je naveo, od bivših jugoslovenckih republika, bila kriminalizovana u Srbiji, Bosni Hercegovini i Makedoniji, dok se stav Crne Gore po tom pitanju i danas preprièava kao anegdota. »Prièa koja se i danas kao anegdota preprièava u pravnim krugovima je ta da homoseksualnost nije bila kriminalizovana kriviènim zakonom zbog toga što ta pojava ne postoji u Crnoj Gori, pa nema potrebe da se unosi u zakon«, dodao je Miletiæ. Devedesete su, prema njegovim rijeèima, donijele cijelu skalu diskriminacije, gdje je sve što je drugaèije, prije svega etnièki pa do seksualne orijentacije koja je povezana sa privatnošæu, povlaèilo diskriminaciju. »Novi vijek smo doèekali sa tim da jedna od najèešæih povreda ljudskih prava bude upravo diskriminacija. Ono što nikome u Evropi nije jasno – zbog èega diskriminacija po osnovu seksualne orijentacije na Balkanu izaziva toliko problema«, kazao je on. Miletiæ je dodao da toga ima i u drugim zemljama, ali je »to sve u nekoj formi gdje nema govora mržnje, gdje se suèeljavaju stavovi i to je maksimum«. »Na Balkanu to izaziva mnoge strasti, pa na kraju ove decenije i nakon deset godina demokratije, u Srbiji, policija procjenjuje da ne može da sprijeèi deset hiljada navijaèa da pretuku oko hiljadu uèesnika gej parade«, naveo je on. Zato je, smatra Miletiæ, prvi korak i osnovni preduslov u borbi protiv diskriminacije usvajanje zakona. »Meðutim, problem je u praksi. U svim ovim zemljama, pa i u Crnoj Gori, veliki je problem što se žrtve plaše da prijave diskriminaciju. Plaše se ponovne viktimizacije, i šta æe im policija i javnost reæi ako prijave diskriminaciju«, pojasnio je on. Miletiæ smatra da je još jedan veliki nedostatak Nacrta zakona o antidiskriminaciji taj što se predlaže da ombudsman ima nadležnost da razmatra sluèajeve diskriminacije. »To je veoma pogrešno. Graðani uglavnom ne znaju da ombudsman ima pravo da razmatra samo kada je došlo do kršenja ljudskih prava od vlasti«, pojasnio je on. Prema njegovim rijeèima, ako u tom aktu ostane da je za njegovo sprovoðenje nadležan zaštitnik graðana, to æe biti jako teško sprovesti u praksi, jer su najèešæi poèinioci diskriminacije poslodavci, preduzeæa i pojedinci. »Veoma je bitno donijeti zakon, a nakon toga je najbitnije uèiniti sve da se on primijeni i da ne ostane mrtvo slovo na papiru«, smatra Miletiæ. Zakon se, kako je naveo, neæe primjenjivati sam od sebe. »Izvršna vlast može da stvori neki ambijent za njegovu primjenu, kroz edukaciju, promociju i slièno«. »Kljuèna stvar je da se žrtva osjeti dovoljno jakom da diskriminaciju može prijaviti i da æe njen sluèaj doæi na sud. U svakom sluèaju, zakon æe omoguæiti žrtvama da, preko nevladinih organizacija ili na drugi naèin, tuže one koji ih diskriminišu«, zakljuèio je Miletiæ. (kraj) gop/žug