Podgorica, (MINA-BUSINESS) - Uvoz vode za piæe i dalje prelazi polovinu ukupne potrošnje na domaæem tržištu, pa je u takvim okolnostima iluzorno govoriti o jaèanju izvoza, smatra predsjednik Grupacije za flaširane vode u Udruženju poljoprivrede i prehrambene industrije Privredne komore, Miro Peroviæ. On je poruèio da se prvo mora pojaèati prisustvo na domaæem terenu. “Ono što treba konaèno razumjeti i u èemu veæina griješi jeste èinjenica da ne možemo razgovarati o izvozu dok ne uspijemo da na domaæem tržištu zauzmemo barem 80 odsto domaæe potrošnje vode. Ako neko nije sposoban da na svom tržištu pozicionira proizvod nerealno je oèekivanje da æe uspjeti da to ostvari na tuðem”, rekao je Peroviæ Pobjedi. Domaæi proizvoðaèi, kako je dodao, rade ono što mogu u datim okolnostima lišeni podrške od bilo koga boreæi se sa veoma jakim svjetskim i regionalnim korporacijama. Podaci pokazuju da je godišnja proizvodnja sedam proizvoðaèa (šest „mirnih“ voda i jedna gazirana) od 24,5 miliona litara, daleko u odnosu na instalisane kapacitete od oko 350 miliona litara. Sa domaæih izvora pokriva se 41 odsto tržišta, dok se uvozi 59 odsto. Na sastanku Grupacije za vode u aprilu potenciran je niz barijera, kako u legislativi tako i na praktiènom planu, èije bi eliminisanje olakšalo poslovanje domaæih proizvoðaèa voda. Prema rijeèima Peroviæa, crnogorski proizvoðaèi vode se suoèavaju sa nebrojenim problemima koje veæ duže pokušavaju da riješe, kao i dodatnim otežavajuæim okolnostima za poslovanje. “Jedno od znaèajnih pitanja je i cijena goriva jer je voda težak proizvod niske vrijednosti pa je trošak prevoza jedan od bitnih èinilaca. Uredbom kojom je definisano pravo na povrat dijela akcize na gorivo nijesu obuhvaæeni proizvoðaèi vode što pokazuje da država ni prilikom usvajanja ovog zakona nije vodila raèuna o tom sektoru privrede. Pošto je od skoro uveden i novi namet na gorivo uslovi su se u ovoj godini pogoršali, a ne poboljšali za proizvoðaèe vode”, upozorava Peroviæ. Na pitanje da li dijeli stav zagovornika ideje da bi crnogorski proizvoðaèi voda jedino kroz nastup u formi konzorcijuma mogli biti konkurentni na stranom tržištu na kojem dominiraju korporacije, Peroviæ je odgovorio da sumnja u izvodljivost tog koncepta u crnogorskim uslovima. “Ideja je jedno, a realnost sasvim drugo. Da bi se kroz objedinjenu proizvodnju zajednièkog brenda i izvoz gradila industrija koja bi bila od znaèaja i za državu potrebno je ispuniti odreðene pretpostavke. Prvo, potreban je ozbiljan pristup države sa jasnom strategijom jer se takav posao politièki mora izlobirati sa zemljama koje imaju takve potrebe. Drugo, potrebno je riješiti infrastrukturna pitanja, poput kontinuiranog snabdijevanja elektriènom energijom, stalne prohodnosti puteva kao i konkurentnost u pružanju usluga u Luci Bar”, naveo je Peroviæ. Kako je kazao, potrebno je i sinergijsko djelovanje proizvoðaèa koje podrazumijeva eliminisanje sujete, prihvatanje vizije i vjerovanje u dugoroèni znaèaj projekta. Na kraju treba ubijediti crnogorske banke u cijeli posao koje one moraju u potpunosti pratiti kreditima, garancijama, akreditivima i slièno. “Nijedan od navedenih preduslova ne ispunjavamo, poèev od uloge države pa do samih proizvoðaèa tako da tu ideju ni danas ni u bliskoj buduænosti ne smatram realnom”, rekao je Peroviæ. Sa druge strane, profesor Mihailo Buriæ, ekspert hidrogeolog, jedan od zagovornika formiranja izvoznog nastupa kroz konzoricijum smatra da je to dugoroèno rješenje za opstanak domaæih proizvoðaèa vode. “Elementarno je znanje i saznanje da se sa pojedinaènih tri ili pet miliona litara godišnje proizvodnje ne može na strano tržište. Koliko mi je poznato, nijedna naša dosadašnja fabrika vode za flaširanje nije godišnje proizvela koncesiono oèekivanih preko 100 miliona litara, ili više”, rekao je Buriæ. To je, kako je dodoa, iz više razloga, a prvi je što kupci vode zahtijevaju velike kolièine pri preuzimanju, i drugi, što su jediniène cijene tako niske da se mogu amortizovati samo velikom kolièinom proizvedene vode. “A to bi trebalo da budu minimalne kolièine od više stotina miliona litara godišnje, i to garantovane proizvodnje”, kaže Buriæ. On navodi da je više puta predlagao stvaranje konzorcijuma i izlazak na strano tržište, jer æe, kako istièe, oslanjanjem samo na domaæe trzište fabrike brzo bankrotirati. “Nudio sam èak i moje lièno uèešæe u organizaciji i funkcionisanju takvog konzorcijuma. Pokušali smo organizovati sastanke i rad na stvaranju konzorcijuma preko kolašinske fabrike Gorska èiji sam manjinski akcionar. Nijesam uspio. Zašto se ovaj fenomen ovako ispoljava ne bih ulazio u tumaèenje toga. Ali je jedno sigurno, ne udruže li se kroz izlazak na strano tržište svi æe propasti. To što se meðusobno bore za ovo malo crnogorskog tržišta obièna je besmislica”, tvrdi Buriæ. (kraj) bvm