Podgorica, (MINA) – Praznovanje Hristovog vaskrsenja je praznovanje života, ali ne prolaznog, nego vjeènog i neprolaznog, naveo je danas u vaskršnjoj poruci mitropolit Crnogorsko-primorski Amfilohije. „Zemaljski život je samo kvasac i sjeme za taj vjeèni život. To sjeme se zaèinje u materinoj utrobi, silom jednom za svagda izgovorenog božanskog blagoslova“, rekao je on. Prema njegovimn rijeèima, zato je ono svetinja nad svetinjama, „te otuda ubijanje djeteta u majèinskoj utrobi ili poslije njegovog roðenja, oznaèava ubijanje jednog istog èovjeka“. „Zato zakonodavstva i civilizacije koje ozakonjuju èedomorstvo (abortus) proizvod su nekrofilskih i antièovjeènih, u suštini samoubilaèkih društava“, kazao je Amfilohije. On je dodao da je žena i njena „bogodana utroba, stvorena, gledano sa taèke gledišta Hristovog Roðenja i Vaskrsenja, da bude radionica Života, a ne radionica smrti. „I kao što èovjek i ljudska zajednica koja ne poštuje svetinju ljudskog života, raðanje, i koja ne raða istinske plodove kroz život, postaje besplodna prokleta smokva iz Hristove prièe èitane na Veliki Ponedjeljak“, naveo je Amfilohije. On je ocijenio da neprolaznu istinu o postojanju i životu svijeta i èovjeka, i o svemu što se raðalo, dogaðalo i dogaða u vremenu i prostoru – daruje i otkriva Hristova liènost i Vaskrsenje. „Zato vaskrsenje Hristovo vidjevši, poklonimo se Svetome Gospodu Isusu jedinome bezgrješnome! Krstu Njegovom se klanjamo i sveto Vaskrsenje Njegovo pjevamo i slavimo“, kazao je Amfilohije. On je pozvao sve koji su vjerni svetoj istini života i njeni svjedoci da pristupe da se poklone svetom Hristovom vaskrsenju, Njegovoj pobjedi nad smræu, da se bratski zagrle vjeènim zagrljajem, sveradosno se pozdravljajuæi - Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse!. Amfilohije je kazao da vaskršnjim èetrdesetodnevnim postom Crkva priprema tjelesno i duhovno vjernike za susret sa „vjeèno živim, vaskrslim Hristom Bogom i Gospodom našim“. On je kazao da post ima dvostruki sadržaj i znaèenje. „Prvo, na sažet naèin, kroz molitvu i pjesmu, kroz èitanje biblijskih svjedoèenja o stvaranju svijeta, o Božijem promišljanju o èovjeku i bitnim dogaðajima i liènostima Božjeg domostroja spasenja roda ljudskoga, Crkva nas u njemu i kroz njega podsjeæa na najdublje istine èovjekovog života“. „U ovo predvaskršnje vrijeme Crkva nas podsjeæa na sve što je Bog uradio za nas, javljajuæi nam sebe, naroèito Roðenjem Sina Božijeg Jedinorodnog. Ukazuje nam na to kakvim nas je Bog stvorio, sazdavši nas po svojoj slici i prilici, obrazu i podobiju i otkriva šta je grijeh, tj, bogootuðenje i gaženje prve zapovijesti od èovjeka uèinio i èini“, rekao je Amfilohije. Bog koji želi spasenje svakog èovjeka dolazeæeg u ovaj svijet, dodao je on, pokazuje nam, s druge strane, preko prosveæenja i preko posta duše i tijela put kojim se oslobaðamo neznanja, zla i grijeha i kojim uzlazimo svome prvobitnom naznaèenju, savršenstvu i neprolaznom dostojanstvu. „Stupajuæi na taj put liènog i sabornog preobražaja, utemeljujemo svoj hod božanskom uzdizanju, na pokajanju i smirenoumlju - uzvodeæi nas božanskim visinama, Spasitelj i Vladika nam je pokazao visinotvorno smirenje kao osnov našeg života, mišljenja i ponašanja“, rekao je Amfilohije. „Carinikovo smirenje, pokajanje bludnog sina, Strašni Sud i drugi Hristov dolazak; podvig Svetih koji su saèuvali obraz Božji u sebi, vladarskim umom strasti viteški pobjeðivali, muški svoju prirodu primoravajuæi na bolje i savršenije življenje i upodobljenje Bogu – to je ono što su bogonadahnuti Oci Crkve ugradili u temelje velikoposnog i sveukupnog hrišæanskog naèina življenja“, pojasnio je on. Amfilohije je izmeðu ostalog kazao da posebno mjesto u toku posta zauzima pokajni kanon Svetog Andreja Kritskog, u kome su opjevana sva zbivanja i liènosti Starog i Novog Zavjeta. „On nas poziva na podražavanje vrlinskih ljudi i njihovih vrlina i na uklanjanje od zlih ljudi i njihovih grijehova“. „U sklopu sa ovim, u toku prve sedmice Velikog Posta mi proslavljamo Nedjelju Pravoslavlja, poklanjajuæi se preèistom Hristovom liku koji se ogleda u èovjekovoj prirodi kao po liku Božjem stvorenoj, kao i u sveukupnoj Božjoj tvorevini“, rekao je on. Vrhunac i punoæa posta jeste sedmica Hristovih Stradanja pred samo Vaskrsenje. „U ove svete dane Crkva nas priziva da hodimo za Gospodom, koji ide na dobrovoljno stradanje - oèišæeni mislima, pratimo ga i saraspnimo se sa Njim, i umrtvimo Njega radi životna uživanja, da bi i oživjeli sa Njim; proslavimo Njegovo spasonosno stradanje i neizrecivo dugotrpljenje ##da bi milosrðem svojim savaskrsao i nas“. Velikosubotnje jutrenje se služi na Veliki Petak kasno uveèe. „Na njemu pojemo ispred Krsta i Plaštanice na kojoj je izobražen pogrebeni Hristos, tužne tri Statije u slavu Hristove smrti i pogrebenja“. Amfilohije je kazao da se na Veliku Subotu praznuje Hristovo pogrebenje i Silazak u Ad, èime je rod ljudski „iz truleži prešao ka vjeènom životu“ Ova sedmica se naziva Velikom, po rijeèima bogonosnih Otaca, „ne zato što su ovi dani duži, ili sati, nego što su velika i natprirodna èudesa, i izuzetna djela Spasa našega koja su se u njoj desila“ U Veliku i Svetu Subotu, koja je najveæa od svih dana ove sedmice, poèinjemo da pojemo, naroèito na subotnjem Veèernju i Liturgiji radosnu pjesmu išèekivanog Hristovog Vaskrsenja, objasnio je Amfilohije. Tako radosno pojemo, dodao je on, „Stradanjem Tvojim Hriste, od stradanja se oslobodismo, i vaskrsenjem Tvojim od truleži izbavismo“. „Svim ovim, braæo, Crkva nas priprema da proslavimo èistim srcem i prosvijetljenim umom, Praznik nad Praznicima, Svijetlo i Sveto Hristovo vaskrsenje, i u Njemu i kroz Njega svoje sveèovjeèansko vaskrsenje i život vjeèni“, zakljuèio je Amfilohije. (kraj) del