Podgorica, (MINA) – Eksplicitno prihvatanje uslova Savjeta Evrope (SE) od crnogorskog državnog vrha, meðu kojima su i reparacije žrtvama deportacije, trebalo bi da predstavlja uvod u kraj agonije kroz koju prolaze žrtve i njihove porodice 15 godina nakon zloèina. To je ocijenio zastupnik žrtava i porodica deportovanih bosanskih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine Dragan Preleviæ, navodeæi da je pravno i èinjenièno stanje „u toj mjeri jasno da crnogorska Vlada ima sve preduslove da direktno nadoknadi štetu žrtvama, bez njihovog daljeg ponižavanja u lavirintu crnogorskog pravosuða“. Crnogorski državni vrh prihvatio je u pismu predsjedniku Parlamentarne skupštine SE Reneu van der Lindenu sve obaveze koje su bile uslov za pristupanje Crne Gore ovoj panevropskoj organizaciji. Pismo Van der Lindenu uputili su predsjednici Republike, Skupštine i Vlade - Filip Vujanoviæ, Ranko Krivokapiæ i Željko Šturanoviæ. Najviši predstavnici crnogorske vlasti prihvatili su, izmeðu ostalog, i taèku 19.4.3, odnosno da obezbijede reparacije za porodice izbjeglica koje su pretrpjele kršenja ljudskih prava i taèku 19.4.11 da sprovedu efikasne istrage, u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava, o nerješenim sluèajevima povezanim sa oružanim sukobima na teritoriji bivše Jugoslavije. Preleviæ je agenciji MINA kazao da se „ništa ne dešava“ u istrazi koja je najavljena u julu 2004. godine, a pokrenuta oktobra naredne. „Tužilaštvo nije predložilo nijedan pisani dokaz, iako ih posjeduje na desetine, koji su im dostavljeni, kao i zastupniku države u postupcima za naknadu štete“. „Predloženi su samo svjedoci, meðu kojima i 16 žrtava koje nijesu preživjele deportaciju. Istraga po takvom zahtjevu, èak i kada bi se stvarno vodila, nema izgleda za uspjeh“, tvrdi on. Preleviæ je podsjetio da je Osnovni sud u Podgorici u dosadašnjim presudama za naknadu štete ignorisao standarde ljudskih prava, koje sadrži praksa Evropskog suda za ljudska prava. „Dosuðivana je iskljuèivo šteta zbog smrti bliskog lica, ali ne i zbog povrede prava liènosti – ljudskih prava diskriminacija, nepružanje informacija, nesprovoðenje efikasne istrage, straha i materijalne štete - gubitak izdržavanja i pomaganja, troškovi lijeèenja, umanjena životna aktivnost za preživjele deportovane u logor u Foèi“, naveo je on. Preleviæ je dodao da je na sve prvostepene presude država izjavila žalbe, negirajuæi u potpunosti sve èinjenice i dokaze. „Preko 100 tužilaca je od decembra 2004. godine doputovalo u Podgoricu radi svjedoèenja i vještaèenja iz osam evropskih zemalja i Sjedinjenih Amerièkih Država, izlažuæi se ogromnim naporima i troškovima. Troje od njih su u meðuvremenu umrli“, rekao je on. Preleviæ je kazao da Crna Gora nije odgovorila Radnoj grupi za prinudne nestanke Ujedinjenih nacija na dva zahtjeva za informacijama o prinudnom nestanku Malika Meholjiæa u Baru. „Na dva pisma 190 èlanova porodica žrtava deportacije sa predlogom za razgovore o poravnanju, koje bi sprijeèilo dalje šikaniranje zrtava, od 13. decembra prošle godine i 13. februara ove, premijer Šturanoviæ nije odgovorio“, rekao je on. Porodice su u drugom pismu podsjetile Šturanoviæa na tok suðenja i dostavile mu zapisnike sa roèišta glavnih rasprava u podgorièkom Osnovnom sudu, koji sadrže svjedoèenja Ekrema Æema, Muniba Hadžiæa, Ismeta Isakoviæa i Sadika Demiroviæa, koji su uspjeli da prežive izruèenje u foèanski logor. Dostavljeni su i zapisnici sa svjedoèenjem Vahide Isakoviæ, supruge preživjelog Ismeta Isakoviæa i sestre ubijenog Enesa Bièa, koja je u Herceg-Novom preživjela zastrašivanja crnogorske policije i koja je još 1992. i 1993. godine o tome obavijestila Momira Bulatoviæa, tadašnjeg crnogorskog predsjednika i druge zvaniènike. „Kao predsjednik Vlade, koja u ovim sporovima predstavlja državu Crnu Goru, sve njene politièke stranke i graðane, smatramo da je neophodno da se s ovim iskazima upoznate, kao i da pomislite o patnjama 182 tužilaca od kojih veæina ni poslije 15 godina ne zna što se s njihovim sinovima, oèevima, muževima i braæom dogodilo pošto su uhapšeni u Crnoj Gori, ni gdje su njihovi grobovi“, navedeno je u pismu Šturanoviæu. Podsjeæa se i da su do 13. februara preminula dvojica oèeva i jedna majka žrtava zloèina „za koji je odgovorna Crna Gora, a da nijesu doèekali ikakvu zvaniènu rijeè izvinjenja, presudu suda i sahranu posmrtnih ostataka njihove djece“. „Ponovo podsjeæamo da mnogi roditelji izvjesno neæe doživjeti pravosnažne presude crnogorskog suda“, zakljuèeno je, izmeðu ostalog, u pismu punomoænika 182 tužioca u postupcima za naknadu štete uslijed deportacije izbjeglica 1992. godine, koje je upuæeno premijeru Šturanoviæu. (kraj) del/djs