Nikšiæ, (MINA) – Književnik Miro Vuksanoviæ rekao je danas da Petar Drugi Petroviæ Njegoš i danas, dva vijeka nakon roðenja, muèi istu muku kao nekad dok je gorio za Lesendrom i Crkvinom. „Na dva vijeka od dana kada je Njegoš stigao meðu svoje, kada su njegovi Crnogorci postali još više Crnogorci od onih koji su prije èetrdesetak godina umjesto crkve digli prokletu gomilu bez krsta, najumniji srpski pjesnik istu muku muèi kao nekad dok je gorio za Lesendrom i Crkvinom“, kazao je Vuksanoviæ. On je, govorio o Petru Drugom Petroviæu Njegošu, povodom 200 godina od njegovog roðenja, u okviru programa koji u Nikšiæu organizovala Matica srpska – Društvo èlanova u Crnoj Gori. Vuksanoviæ je svoj doživljaj velikog pjesnika, gospodara i vladike, od njegovog roðenja, upokojenja do današnjih dana, saopštio u besjedi podijeljenoj u dva dijela, nazvanim Njegoševa dva vijeka muka, na oba svijeta i Krst Obradov više Gore Crne. Kazujuæi o bolesti mladog vladike, koga je „ispotiha, neizljeèiva sièija iznutra pomiljela“ Vuksanoviæ je podsjetio da je Njegoš kao tridesetogodišnjak poèeo da obilježava mjesto za grob. „Odabrao je Crkvinu, lovæenski vrh, tako nazvan, jer je na njemu nekad bila crkva, i tamo sebi podigao malu kapelu, sklopitu i okruglu. Sudnji èas je predosjeæao i pisao testament, znao s kim ima posla, sumnjao i proklinjao: Ko išta od ovoga ovðe upisanoga preinaèi, bio mu crn obraz pred ljudima i jarostni se sud Božji nad njim izvršio za tu grdnu nepravdu koju bi pred licem neba i zemlje uèinio“, podsjetio je Vuksanoviæ na Njegoševu oporuku. Vuksanoviæ je kazao da je Njegoš prvi put sahranjen na Cetinju u privremenoj grobnici, na mjestu svog svetog strica, a èetiri godine kasnije prenijet na Lovæen u „crkvu koju je za sebe smislio, ozidao i mirno s ravnine gledao. Tako je Njegoš sahranjen drugi put. Mislilo se – zauvijek“. Prema Vuksanoviæevim rijeèima, austrougraska vojska srušila je kapelu, raskopala grob, izvadila mošti i odnijela ih na Cetinje, èime je Njegoš treæi put ukopavan. „Nekoliko godina docnije, petroviæki potomak, kralj Karaðorðeviæ, podigao je novu crkvicu na istom mjestu i u istom liku prema Njegoševoj kapelici“. „ Kada su Crnogorci postali Crnogorci, kada su cetinjski odbornici s miganjem s višeg i najvišeg mjesta mogli sve, izašli su katunski plemenici Njegoševi, i drugi s njima, pa su još jednom srušili kapelu, prerovili raku, izvadili mošti i donijeli ih, austrougarskim putem, opet na Cetinje, na pjesnikovo peto ukopavanje“, kazao je Vuksanoviæ. Uslijedilo je, rekao je, skraæivanje planine, „oburdavanje grobnog mjesta i dovlaèenje meštroviækog mauzoleja, kraj koga su ozidali i guvno, okamenjeno kao i sve“, a potom su „iznijeli figuru koja se mjeri tonama, koja kameni umornog i ostarjelog èovjeka pri zemlji, s prekrštenim nogama, zagledanog dolje, pritisnutog velikim orlom, sve što nije bio Njegoš“. „ A, Njegoša su duboko, u neviðen, pod ziguratskim kamiugaonikom, šesti put ukopali. U tmuši, u karamukloj osami, u najkamenijoj vidjelici koju smo ikad stvorili“, rekao je Vuksanoviæ. U besjedi o Njegoševa dva vijeka muka, na oba svijeta, Vuksanoviæ je kazao da je „ruženje tek poèelo, nikad takvo i nikad toliko“. „Kako stvari crnogorske i okolne idu, Njegošu æe se muke sve više umnožavati, sve æe više pizmu i neukost na njega prinositi. A što grdnje k Njegošu budu nepravednije upuæivane, to æemo ga èešæe gledati kako se uzdiže – i nad svojom kapelicom i nad nama“, zakljuèio je Vuksanoviæ. U dijelu besjede nazvanoj Krst Obradov više Gore Crne Vuksanoviæ je saopštio da se prièa razvila iz Gorskog vijenca, iz stihova koje govori Obrad, èije se ime ravna s glagolom obradovati. „U naslovu je prva rijeè krst. Ima èetiri slova. Kao što krst ima èetiri kraka. Kao što svijet stoji na èetiri stuba, a otvara se na èetiri strane. Kao što je jevanðelista èetiri i toliko rijeka u raju“, pojasnio je književnik. Prema njegovim rijeèima, Obradov krst od „stihova i istorije, stoji na Lovæenu, na Crkvini, vrhom doseže Kom na 2.484 nadmorska metra, koji se veæ sami dijele sa èetiri, desnim krakom, tanko i nevoljno, u strahu od odkršæavanja, okrenut je prema Skadru, a lijevim, najljepšim i najobradovanijim, utvrðen pod Ostrogom“. „Pod spjevanim krstom svinula je sva Njegoševa Crna Gora. U Obradovom krstu je Njegoš: Srbin, Pjesnik, Gospodar i Vladika. I danas je krst Obradov više Crne Gore. Ali, jedni ga vide kakav jeste, a drugi to ne smiju da kažu“, zakljuèio je Vuksanoviæ. (kraj) mpa/isf/gop