Podgorica, (MINA) – Crnogorsko tužilaštvo nema kadrovskih potencijala da sa uspjehom obavlja istrage kako je to predviðeno novim zakonikom o kriviènom postupku, jer je za to potrebno adekvatno znanje i praksa, ocijenio je èlan Senata udruženja pravnika, Petar Kankaraš. On je agenciji MINA kazao da je bitno smanjenje prava okrivljenog na odbranu jedina za sada uoèljiva moguænost veæe efikasnosti kriviènog postupka zbog uvoðenja tužilaèke istrage u novi zakonik. „Razložno je, zbog toga, oèekivati da bude više nego dosad nevinih osuðenih ili onih protiv koji æe biti voðen krivièni postupak“, rekao je Kankaraš. Prema njegovim rijeèima, aktuelni krivièni postupak je u svojoj suštini „akuzatorski“ i u njemu uèestvuju dvije procesne stranke – državni tužilac i okrivljeni, sa principijelno jednakim pravima da od suda traže da prikupi dokaze i istinito utvrdi èinjenice. „Ali i sad, kao da se podrazumijeva, da tužilac ima više prava na utvrðivanje istine od okrivljenog“, kazao je Kankaraš. On je posjetio da Zakonik o kriviènom postupku ima osnovni cilj da omoguæi pravièno voðenje kriviènog postupka, da niko ne bude nevin osuðen, kao i da uèiniocu kriviènog djela bude izreèena krivièna sankcija pod uslovima koje predviða krivièni zakonik. „Zakonodavac se nije usudio da napravi još jedan korak za zaštitu prava nevinog graðanina na slobodu i da ne bude povdrvgnut ogranièenjima koja idu sa voðenjem kriviènog postupka, pa da ustanovi da cilj kriviènog postupka bude i da se taj postupak ne vodi protiv nevinog“, smatra Kankaraš. On je dodao da se ustanovljenjem tužilaèke istrage bitno narušava ravnoteža prava tužioca i okrivljenog na utvrðivanje istine u kriviènom postupku. „Ako tužilac stekne pravo da vodi krivièni postupak, on onda postaje Dominus precessus (gospodar postupka), praktièno neprikosnoveni“. „Tako, u istrazi više ne postoje dvije krivièno-procesne stranke, tužilac i okrivljeni. Pravo na voðenje kriviènog postupka daje tužiocu dominantnu ulogu, a okrivljeni postaje samo objekt tog postupka sa odreðenim pravima, za koja se postavlja ozbiljno pitanje da li æe uošte moæi bitno da utièu da se utvrdi istina“, rekao je Kankaraš. On je naveo da je poznato da se propusti i pogreške uèinjene pri materijalizaciji dokaza u prethodnom postupku (saslušanje okrivljenih, svjedoka i vještaka, vršenju uviðaja i rekonstrukcije) kasnije teško mogu otkloniti ili uopšte ne mogu. „Isto tako, poznato je da se oko 90 odsto ili više dokaza pribavi tokom istrage i da se, poslije podizanja optužnice, veliki broj predloga odbrane za pribavljanje novih dokaza odbije od strane predsjednika vijeæa ili vijeæa“, kazao je Kankaraš. On je naveo da je osnovna, ako ne i jedina, razlika izmeðu istražnog sudije i tužioca koji vodi istragu u tome da æe „tužilac upornije nastojati da dokaže da je okrivljeni uèinio krivièno djelo koje mu je on stavio na teret i da je za njega krivièno odgovoran“. „Na tome æe se, najveæim dijelom, zasnivati veæa efikasnot tužilaèke istrage u odnosu na onu istražnog sudije. Imam razloga da vjerujem da æe naèin voðenja istrage tužilaca biti obilježen prirodom tužilaèke funkcije da dokaže da je kriv svako protiv koga je istraga pokrenuta“, tvrdi Kankaraš. „A odatle do optuženja nevinog nije daleko. Kad je neko veæ optužen, postoje znatni izgledi da bude i osuðen iako je nevin“, ocijenio je on. Kankaraš je naveo da Sporazum o priznanju krivice, zakljuèen izmeðu državnog tužioca i okrivljenog, predstavlja neku vrstu poravnanja, tako da obje stranke ostvare neke za njih pozitivne efekte. „Okrivljeni se obavezuje da prizna uèešæe u izvršenju kriviènog djela za koje je propisana kazna do deset godina zatvora i uèešæe drugih uèinilaca, a u zamjenu za to da bude krivièno gonjen za blaže krivièno djelo i blaže kažnjen“, rekao je on. Kankaraš je kazao da je Sporazum o priznanju krivice u svijetu i kod nas dosta osporavan. „Kod nas je taj sporazum kritikovan sa aspekta moralnog etosa crnogorskog naroda, da uèesnici tog sporazuma èine svojevrsno krivièno djelo primanja i davanja mita u korist višeg interesa, da se tako narušava naèelo istine. Da taj sporazum u pravno jednakim sluèajevima proizvodi razlièite posljedice“, naveo je on, citirajuæi sudiju Vrhovnog suda Èeda Bogiæeviæa. Kankaraš je ocijenio da oduzimanje imovinske koristi i konfiskacija imovine steèene izvršenjem kriviènih djela predstavljaju „nezamjenljive kriviène sankcije, posebno kod teških kriviènih djela korupcije i organizovanog kriminala“. „Koliko je poznato, mi u Crnoj Gori nemamo baš bogatu praksu takovog postupanja, iako je prilièno rašireno uvjerenje da su neki stekli prava bogatstva u postupcima privatizacije, u graðevinarstvu, u okviru onog što se naziva visoka korupcija“, kazao je on. Govoreæi o primjenljivosti mjera koje su predviðene novim zakonikom, Kankaraš je rekao da æe to biti poznato tek poslije ozbiljnog nauènog i profesionalnog istraživanja. „Koliko nam je poznato takva, istraživanja nijesu preduzeta prije izrade Nacrta, a to je bilo neophodno. Da je izvršeno takvo istraživanje, ovo pitanje ne bi se ni postavljalo“, kazao je on. (kraj) del/drv