Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori neæe biti kinematografije, pa ni u ovoj godini, bez suštinske podrške Ministarstva kulture i nacionalnih institucija, ocijenio je mladi crnogorski režiser Nikola Vukèeviæ, autor filma "Pogled sa Ajfelovog tornja". Prva klapa snimanja »prvog crnogorskog filma nakon 15 godina pauze« pompezno je predstavljenja u medijima najavljujuæi prekid dugog posta crnogorske kinematografije, nakon koje je uslijedio i poèetak snimanja filmova Marije Peroviæ "Opet pakujemo majmune" i Željka Sošiæa "Imam nešto važno da ti kažem". Vukèeviæ je ocijenio da je autorima tri filma na neki naèin uèinjena »magareæa usluga« skromnim donacijama Ministarstva kulture od prosjeèno 10 odsto potrebnih sredstava, jer se krivica, s obzirom da filmova još nema u bioskopima, sada prebacuje na autore. »Najavili su na sva zvona reformu i obnovu crnogorske kinematografije, koja je maltene išla preko leða autora i njihovih prijatelja koji su uèestvovali u realiziciji projekata, i u trenutku kada tih filmova još nema u bioskopima nekako se krivica prebacuje na autore«, kazao je Vukèeviæ u intervjuu agenciji MINA. Prema njegovim rijeèima, Ministarstvo kulture i razni sponzori su donirali prilièno male svote novca sa kojima je nemoguæe èak i snimiti film, a ne finalizovati postprodukciju i ostale faze koje slijede nakon snimanja. »Meðutim, jedan broj ljudi je uspio da sa tim malim novcem zaista mnogo uradi - kontaktira strane producente i obezbijede interesovanje raznih festivala za sopstvenu produkciju. Ali, bez suštinske podrške Ministarstva i nacinonalnih institucija nikada neæe biti kinematografije u Crnoj Gori pa ni u 2005. godini«, ocijenio je Vukèeviæ. On je istakao da je stvar dodatno komplikovana jer Crna Gora, pored petnaestoghodišnje pauze, u periodu od preko 100 godina od kada u njoj postoji kinematografija ima konstantnu apstinenciju. »Ako je u Crnoj Gori za 110 godina snimljeno svega 17 filmova u sosptvenoj produkciji i ako se ima u vidu da se u Srbiji godišnje snimi izmeðu sedam i 12 ostvarenja, onda to mnogo govori i jasan je pokazatelj kakvo je stanje«, kazao je Vukèeviæ. Prema njegovom mišljenju, veoma je znaèajno da je konkurs Ministarstva kulture za stimulaciju niskobudžetnih filmova uopšte pokrenut, ali i da taj konkurs treba da se razvija, objašnjavajuæi da je stimulacija morala da uvodi poseban dodatak za postprodukciju filma, kako se produkcija razvijala. "Ako se za iznos manji od pola miliona EUR ne može napraviti cjeloveèernji film, a Ministarstvo donira od 20 do 50 hiljada, potpuno je jasno da je nemoguæe da se filmovi tim novcem mogu završiti do kraja. Morao se planirati u narednim konkursima i novac za finalizaciju ili postprodukciju veæ snimljenih i izmontiranih filmova«, kazao je Vukèeviæ. On je ocijenio da æe, ako ne bude razumijevanja nacionalnih istitucija za taj problem, ostati bez filma, kao i da više niko neæe uèestvovati na konkursima za kinemtografiju gdje se daju skromne donacije, a od autora se oèekuje da pronaðu više od 90 odsto novca. »Sada je ka nama, autorima, adresirano pitanje - šta se dešava sa tim filmovima. Pa gospodo, dali ste užasno skroman procenat novca za te projekte, autori i njihovi partneri su udesetostruèili ili upetnaestostruèili taj novac i sada nedostaje još skromni iznos da se filmovi završe. Ali taj iznos prevazilazi moguænosti autora i njihovih partnera i ti filmovi stoje i èekaju«, kazao je Vukèeviæ. On je ocijenio, da na drugoj strani postoji i nešto o èemu može »glasno da razmišlja« sa osjeæanjem da je na izvjestan naèin u pravu jer, kako je kazao, dokazi tome idu u prilog. »Možda su problemi u smjeni generacija. Možda se sada, sa ovim projektima, postavlja veliko pitanje: kako to da tri mlada autora za jednu godinu uðu u snimanje tri filma, a da stariji autori, koji su raspolagali nekim ozbiljnijim sredstvima i koji imaju komunikaciju sa državnim budžetima, godinama ne snimaju ništa«, rekao je on. Vukèeviæ je rekao da mu se èini da možda postoji i namjera da tri fima mladih autora što kasnije ugledaju mrak bioskopskih dvorana i da se možda otvara pitanje sposobnosti nekih ljudi koji su se do sada vješto uvlaèili u fondove i dirigovali stvarima. "U smislu neèega što zaista mogu da nazovem neradom. Odjednom, kada se desila stvar da su neki mlaði ljudi pokrenuli kinmetarogradfiju, èini se da postoji neki trud da ti filmovi što kasnije ugledaju svjetlost dana«, kazao je Vukèeviæ. Prema njegovim rijeèima, u prilog toj tezi ide èinjenica da je film Marije Peroviæ apsolutno finalizovan i u domenu postprodukcije, da je prikazan na festivalu u Herceg Novom, a da do 1. februara, duže od šest mjeseci, ne može da bude prikazan u bioskopu u Podgorici. »Znaèi, neke stvari su tu prilièno komplikovane i zamršene, one mogu da se opipaju i naslute, a sasvim sam siguran da stanovnici Crne Gore i oni koji se bave umjetnošæu imaju okvirno jasnu sliku nemoguænosti u kojoj se sopstvenom greškom našla crnogorska kinematografija zbog pasivnosti i nekomunikativnosti svojih, mahom starijih, radnika«, ocijenio je Vukèeviæ. On ipak prognozira da æe se, u trenutku kada tri filma budu krenula u distribuciju, stanje u kinematografiji definitivno promijeniti, podsjeæajuæi da Marijin i njegov film veæ kominiciraju sa stranim festivalima. "U ovom trenutku veæ postajemo referenca u odnosu na jednu stariju generaciju koja se dosta pitala, mudro klimajuæi glavom i ne radeæi ništa. Èesto su ti ljudi, koji više od deset, 15 ili 20 godina nemaju nikakvog autorskog rada iza sebe, sjedeli u raznim žirijima i odlazili na festivale kao predstavnici Crne Gore«, rekao je Vukèeviæ. On je dodao da je za jednu godinu došlo do drastiène promjene situacije i da se vrlo brzo neæe prièati o tome »kako bismo mi snimali filmove«, veæ æe moæi da se vide filmovi koji se snimaju. »Više se ta prièa neæe moæi dokazivati na rijeèima, nego na djelu. Definitivno æe morati da se vidi ko koliko vrijedi, koliko je ko u stanju da uradi i kako. Èini mi se da klicu tog problema treba tražiti u ovoj specifiènosti djelimiènog sukoba interesa meðu generacijama«, rekao je Vukèeviæ. On je kazao da nema opipljivih dokaza za to što prièa ali da, sa druge strane, to nasluæuje, kao i da možda ne bi trebao da prièa, jer jednim dijelom ulazi u neku teoriju zavjere, ali da je situacija takva. "Za godinu se nešto drastièno promijenilo, u smislu tri filma, a na drugoj strani imamo ogroman post koji je postojao decenijama«, zakljuèio je Vukèeviæ. (kraj) dmh/mrd