Podgorica, (MINA) – Slijepim osobama u Crnoj Gori neophodna je struèna pomoæ peripatologa, profesora orijentacije uz pomoæ bijelog štapa, ali Savez slijepih nema dovoljno novca da finansira njihovu obuku u inostranstvu, smatra izvršni direktor Saveza, Fadil Muèiæ. On je agenciji MINA rekao da u Crnoj Gori nema lincenciranih peripatologa, veæ je 2009. godine šest osoba prošlo obuku kod profesora Borka Tepavèeviæa iz Sarajeva Dvonedeljnu obuku, prema rijeèima Muèiæa, pohaðali su instruktori iz Podgorice, Pljevalja, Bijelog Polja i Nikšiæa. »Rad peripatologa bi mnogo doprinio poboljšanju položaja slijepih osoba i njihovom aktivnijem kretanju, oni su neophodni. Meðutim, licenca peripatologa ne može se dobiti nigdje u regionu, veæ su peripatolozi iz bivše Jugoslavije licence stekli u inostranstvu, mahom u Skandinavskim zemljama«, kazao je on. Muèiæ je pojasnio da je za sticanje licence u inostranstvu potrebno uèenje duže od pola godine i da Savez nema novca da obezbijedi takvo školovanje, pa je za sada moguæe povremeno dovoðenje licenciranih peripatologa koji æe obuèavati instruktore. On je dodao da u Crnoj Gori ima oko 1.1 hiljada slijepih osoba, ali u Podgorici svega desetak njih koriste aktivno bijeli štap. Glavni razlog za to, kako je naveo, upravo je nedostatak obuka i struènjaka za korišæenje bijelog štapa. »Slijepoj osobi je jako težak i komplikovan izlazak na ulicu. Treba se na to usuditi, treba smjelosti, a tu su i uticaji tradicionalizma u crnogorskoj sredini«, kazao je Muèiæ. Prema njegovim rijeèima, osobe koje u Crnoj Gori koriste bijeli štap uglavnom su samouke i samoinicijativno se odluèe za njegovu upotrebu. Muèiæ je ocijenio da interesovanja za uèenje samostalnog kretanja ima, ali nema sistematskog rada. »Poželjno bi bilo da se tokom školovanja djeca veæ osposobe za samostalno kretanje uz bijeli štap. Škole bi mogle to da uvedu kao aktivnost i obuku, kako bi djeca po izlasku iz škole bila spremnija za integrisanje u zajednicu«, rekao je on. Muèiæ je dodao da Savez slijepih èeka da Glavni grad odobri projekat u okviru kojeg je jedna od aktivnosti i obuka za samostalno kretanje uz pomoæ bijelog štapa. »Ako nam projekat bude odobren, onda æemo aktivirati obuèene instruktore«, kazao je on. Muèiæ je podsjetio da Savez raspolaže dovoljnim brojem štapova i da su u proteklih nekoliko godina podijelili oko sto njih širom Crne Gore. »Pravilnikom o ortopedskim pomagalima, bijeli štap je besplatno pomagalo, i mogu ga dobiti sve zainteresovane slijepe osobe«, poruèio je on. Peripatolog-volonter u nikšiækom Savezu slijepih, Petar Šundiæ, smatra da položaj slijepih generalno nije na zavidnom nivou, premda se u poslednje vrijeme osjeæa pomak u smislu sazrijevanja svijesti da takvi ljudi postoje i da na njih ne treba gledati sa sažaljenjem. “Od posebnog je znaèaja je terminologija u komunikaciji uopšte, jer su do skoro za pripadnike ove društvene grupe upotrebljavani pogrdni termini, kao na primjer æorav, hendikepiran ili kukavac. Moramo razvijati kulturu ponasanja”, kazao je Šundiæ. Prema njegovim rijeèima, ne smije se zaboraviti da su slijepi u Crnoj Gori tretirani skoro kao persona non grata i da se nalaze na marginama društva. “Pošto su ljudska prava generalno, a naroèito prava osoba sa invaliditetom, oživjela onaj civilizacijski, humanistièki stav da se svi raðamo jednaki u dostojanstvu, na kraju krajeva oèekujem progres i na tom planu”, rekao je Šundiæ. On je dodao da se u Crnoj Gori malo zna o peripatologiji kao nauci. Šundiæ je naveo da je posao peripatologa da osoposobi slijepu osobu da, koristeæi bijeli štap, realizuje jednu od najveæih želja, a to je samostalno kretanje. “U Nikšiæu sam ja jedini, a na žalost nemam nikakav posao, iako sam i peripatolog,i magistar na temu ljudskih prava osoba sa invaliditetom. Èak sam i sprovodio obuku i nekoliko ljudi danas koristi bijeli štap i samostalno se kreæe”, rekao je on. Šundiæ je podsjetio da su za slijepe veoma znaèajni servisi podrške, poput personalne asistencije. “Koja bi trebalo da bude u nadležnosti države, u smislu finansija takoðe”, precizirao je on. Šundiæ je kazao da se od posla peripatologa ne može izdržavati, jer ne postoji nijedna ustanova koja se time bavi. “To nije nimalo jednostavno i zahtjeva kompleksnost i posveæenost, ali vjerujem da æe stvari iæi na bolje. Spor je to proces, ali i dostižan”, zakljuèio je on. (kraj) mib/drv/anm