Podgorica, (MINA) – Prosjeèna kazna u Višim sudovima u Podgorici i Bijelom Polju za silovanje je dvije godine i osam mjeseci, najveæa je bila 11 godina, a najmanja šest mjeseci. Na tribini o kaznenoj politici za seksualno nasilje u Crnoj Gori i regionu, koju je organizovala Balkanska istraživaèka mreža u saradnji sa ERST fondacijom i Fridrih Ebert reèeno je da je zaprijeæena kazna za silovanje prema Kriviènom zakoniku (KZ) Crne Gore od jedne do 15 godina. Svjetska statistika pokazuje da je u svega osam odsto sluèajeva žrtvu silovao nepoznat napasnik, a u 45 odsto sluèajeva silovatelj je sadašnji ili bivši intimni partner žrtve. Sudija Višeg suda u Podgorici, Dragica Vukoviæ kazala je da je ranije zakonodavstvo podrazumijevalo da izvršilac djela može biti samo muškarac, a žrtva ženska osoba sa navršenih 14 godina."Novi KZ podrazumijeva da i izvršioc i žrtva može biti bilo koja osoba". Ona je kazala da Crna Gora ne poznaje institut posebno osjetljivog svjedoka koji postoji u nekim zemljama regiona, i da ne postoji imperativna norma ublažavanja kazne. »Nemam podatak da je neko od kolega ublažio kaznu ispod zakonom propisane, i ne znam koje su to okolnosti koje se u ovakvim djelima cijene kao naroèito olakšavajuæe«, rekla je Vukoviæ. Ona je navela da specijalno povratništvo uvijek predstavlja otežavajuæu okolnost i da je u tom sluèaju uvijek veæa kazna. »U našem sudu nismo imali sluèajeva u kojima su muškarci bili žrtve«, kazala je Vukoviæ. Prema njenim rijeèima, najveæa izreèena pravosnažna kazna za to djelo u podgorièkom sudu je šest godina, a postoje dvije, nepravosnažne od deset i 12 godina. Predstavnica NVO Ženska soba iz Hrvatske, Ðurðica Kolarec ocijenila je da je u toj zemlji napravljen pomak u proteklih 15 godina, ali da su kazne i dalje sramotno male, èak i uslovne. »Niske kazne pokazuju nisku svijest o težini tog djela. Problem je što nemamo specijalne sudije i tužioce koje se tim bave, kao i što od 100 djela godišne, njih deset bude pravosnažno presuðeno«, rekla je ona. Profesor Pravnog fakulteta sa beogradskog univerziteta Union, Slaðana Jovanoviæ kazala je da je od 2009. godine u toj zemlji pooštrena kaznena politika za silovanje, i da je od tada zabranjeno ublažavanje kazne za to djelo nad nemoænom osobom i obljubu nad djetetom, kao i onom ko je ranije osuðivan. »U Srbiji je sve manje uslovnih osuda, dominiraju zatvorske kazne od jedne do pet godina a poveæava se broj kazni koje su od pet do 15 godina", kazala je ona. Jovanoviæ je podsjetila da silovanje u braku, koje je kao krivièno djelo u Crnoj Gori definisano 2010. godine, kroz Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, predstavlja veliki problem ali i nepoznanicu. »Posebno su zastupljene predrasude u tom sluèaju. Silovanje u braku u Crnoj Gori goni se po privatnoj tužbi što dodatno otežava poziciju ošteæenog«, rekla je ona i navela da poseban problem predstavlja i èinjenica da se to djelo »maskira« kao djelo nasilja u porodici. Moderator tribine, novinar Jelena Kulidžan kazala je da Crna Gora nema centar za zaštitu žrtava seksualnog nasilja, ali one pomoæ mogu dobiti u nevladinim organizacijama (NVO) koje se bave porodiènim nasiljem. Konstatovano je da nema specijalista meðu psihijatrima za posebne sluèajeve sekualnog nasilja nad ženama i djecom. Profesor FPN-a, odsjeka za novinarstvo, Nataša Ružiæ zamjerila je medijima što èesto, kako je navela, na senzacionalistièki naèin pristupaju tim temama posebno otkrivajuæi identitet žrtava. »U maloj sredini kao što je crnogorska, bolje je možda umjesto inicijala dati lažno ime. Posebno je važno smanjiti gnusne opise tih djela koje žrtve omalovažavaju i tjeraju ih na ponovno preživljavanje trauma«, savjetovala je ona. (kraj) mib/isf