Hag, (MINA) – Zaštiæeni svjedok BT – 54, na današnjem suðenju Radoslavu Brðaninu pred Haškim tribunalom, izjavio je da je za dešavanja na banjaluèkom podruèju, 1992. godine, najodgovorniji bio "nedodirljivi kvartet", odnosno, èetvorica rukovodeæih ljudi u Republici Srpskoj (RS). Prema njegovim rijeèima, taj kvartet saèinjavali su sam Brðanin, bivši predsjednik Autonomne regije Krajina (ARK) Vojo Kuprešanin, tadašnji gradonaèelnik Banja Luke Predrag Radiæ i nekadašnji predsjednik tamošnjeg regionalnog odbora Srpske Demokratske Stranke (SDS) Radoslav Vukiæ. Brðanin koji je bivši vršilac dužnosti potpredsjednika RS, prema navodima pete izmijenjene optužnice Haškog tribunala, tereti se za zloèine protiv èovjeènosti i genocid, kao i teške povrede Ženevskih konvencija, kršenja zakona i obièaja rata. On je optužen da je, kao èlan najvišeg rukovodstva SDS-a, poèetkom oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini (BiH) 1992. godine, a kao osoba na najvišim pozicijama srpskih civilnih vlasti u nekadašnjoj ARK, direktno odgovoran za etnièko èišæenje i progon nesrpskog stanovništva sa tih prostora. Govoreæi o pojavljivanjima Brðanina u medijima, koji su poèetkom izbijanja oružanog sukoba bili pod kontrolom SDS – a, BT – 54 je rekao da je optuženi "bio ishitren i otvoreno iznosio svoje stavove". Prema tvrdnjama zaštiæenog svjedoka, bivši predsjednik RS-a Radovan Karadžiæ bio je “golub”, u odnosu na Brðanina i ostale banjaluèke lidere SDS-a. On istièe da se “radi o ljudima koji su najodgovorniji za zloèine i progon nesrpskog stanovništva na banjaluèkom podruèju”. Svjedok je, nazivajuæi ih "èetvoricom jahaèa apokalipse", istovremeno, upozorio da je Banja Luka, u to vrijeme, bila "najveæi koncentracioni logor na svijetu". Zaštiæeni svjedok BT – 54 bivši je novinar sa podruèja Banja Luke, èiji je list, izbijanjem oružanog sukoba u BiH i preuzimanjem vlasti od SDS – a na tom prostoru, ugašen i zabranjen od srpskih vlasti. Tužilaštvo je, kao dokazni materijal, predstavilo i dnevnik svjedoka, u kojem su do tanèina opisana dešavanja u tom periodu. Svjedok je, tokom izrade tog svojevrsnog dokumenta, konsultovao preko 150 osoba, a u sklopu dnevnika nalaze se i stenogrami tadašnjih emisija i izvještaja koje su plasirali srpski mediji, a koje je on tokom ratnih godina snimao i potom zapisivao. BT – 94 je istakao da su srpske vlasti na podruèju nekadašnje ARK znale za postojanje logora na tom prostoru i da su tadašnji njihovi visoki funkcioneri, posjeæivali pojedine logore u kojima je zatvarano nesrpsko stanovništvo, navodeæi primjer posjete optuženog Brðanina logoru u Omarskoj. Svjedok navodi da su zbog politike SDS – a u Banja Luci stradali i Srbi, dodajuæi da su graðani koji se ne bi odazvali pozivima za mobilizaciju srpskih snaga, otpuštani bez obzira na nacionalnost. “Graðani koji u to vrijeme nijesu pristajali na SDS – ovu politku, nijesu mogli da prežive u Banja Luci i bili su prisiljeni da odlaze”, kazao je zaštiæeni svjedok. Svjedoèeæi o zastrašivanju nesrpskog stanovništva na tom podruèju, BT – 94 je naveo primjer "crvenog kombija", objašnjavajuæi da su srpske snage u tom vozilu obilazile grad i kada bi na ulici presrele grupu graðana, hapsili bi ih i "vozili po Banja Luci". On je pojasnio da je u tovarnom dijelu kombija bila postavljena omèa, koju bi uhapšeni morali da stave oko vrata, nakon èega bi vozaè "ludaèki vozio po gradu, pri èemu bi žrtva u svakoj krivini bila davljena". Svjedok B – 94 je naveo i primjer kada je grupa iz "crvenog kombija" došla na sahranu jednog muslimana i tom prilikom poèela da maltretira prisutne i otvara sanduk pokojnika, objašnjavajuæi da "traže oružje". “Na prigovore i plaè rodbine, vojnici bi odgovorili prebijanjem svih prisutnih”, objasnio je zaštiæeni svjedok. (kraj) nem/isf