Rim, (MINA-BUSINESS) – U Crnoj Gori su vrlo zabrinjavajuæi prekršaji zbog nepravilne primjene Zakona o denacionalizaciji i povraæaju imovine koju je oduzeo socijalistièki režim, uz istovremenu privatizaciju i unovèavanje ovog bogatstva, piše italijanski list Osservatorio Italiano. U tekstu pod naslovom Crna Gora privatizuje imovinu iz procesa povraæaja: sluèaj Zuber-Gregoviæ, navodi se da se to sve radi uz æutanje organa za praæenje iz Brisela. Podsjeæa se da je povraæaj imovine koju su oduzele vlasti bivše Jugoslavije jedan od uslova za ulazak Crne Gore u Evropsku uniju (EU), a preciznije o tome govori Poglavlje 23 - Pravosuðe i temeljna prava. »Izvještaj o napretku Crne Gore koji je saèinila Evropska komisija prošle godine potvrðuje da je proces povraæaja imovine još spor - mi bismo dodali da ne samo da je spor, nego ga bukvalno zamjenjuje proces nezakonite privatizacije«, navodi list. Osservatorio Italiano piše da je zabrinjavajuæe i propadanje mnogobrojnih stranih investicija. »Propadanje mnogobrojnih stranih investicija jedan je od najzabrinjavajuæih pokazatelja poslovne klime u Crnoj Gori, maloj balkanskoj ekonomiji, o kojoj, s druge strane, politièari i dežurni špekulanti prièaju sa puno hvale, dok istovremeno skladište svoj novac u crnogorskim bankama ili u graðevinskim projektima koji nikad neæe ugledati svjetlost dana«, ocjenjuje italijanski list. Ovaj zabrinjavajuæi trend, kako se navodi, nanosi štetu i strateškim partnerima i industrijama koji traže poštovanje pravne države i eliminisanje negativnih posljedica jugoslovenskog sistema. »Jedan od najskandaloznijih sluèajeva tièe se imovine crnogorskog brodovlasnika Lala Zubera, koja obuhvata graðevine od naroèitog prestiža, kao što je, na primjer, zgrada nekadašnje francuske ambasade na Cetinju, zgrade i zemljišta od velike vrijednosti u Kotoru, Budvi, na Cetinju, u Petrovcu i Ulcinju èija vrijednost prijelazi 60 miliona EUR. Iako je proces povraæaja imovine zapoèet 2004. godine, zakonski nasljednici nakon usvajanja zakona nijesu dobili niti nadoknadu, niti odštetu za privatizacije koji se sprovodi posljednjih nekoliko godina«, piše list. Pored toga, kako dodaje, nasljednici nemaju na raspolaganju nikakvu vrstu zakonskih instrumenata za sprjeèavanje prodaje preostale imovine jer, dok su procesi povraæaja sve sporiji i teži, tenderi za prodaju imovine se sprovode na „brz i efikasan“ naèin. Porodica Zuber Gregoviæ je 2012. godine predala predlog za kompenzaciju, na osnovu vrijednosti imovine koju je crnogorska država procijenila na 10,3 miliona. Predlog je, navodi list, na razne naèine sprijeèavao Fond za obešteæenje i zaštitnik državne imovine. Odbijen je i zahtjev za fizièki povraæaj imovine, jer to nije predviðeno crnogorskim zakonom koji štiti prestižne graðevine. »Meðutim i tu sad nailazimo na veliku nedoslijednost zakona i institucija, nije zabranjena privatizacija tih istih zgrada zaštiæenih zakonom«, konstatovano je u tekstu. To je sluèaj sa, kako se dodaje, vilom Kamelija i zgradama i zemljištima u Škaljarima u Kotoru, sa tvrðavom Lazaret i rodnom kuæom Sutjeska u Petrovcu. »To je kao da kažemo da Crna Gora štiti prestižne graðevine da bi ih poslije prodala i zaradila na njima«, ocjenjuje italijanski list. Vrlo je, kako se navodi, zabrinjavajuæa èinjenica da su riješeni sluèajevi povraæaja imovine obièno oni koji se tièu osoba bliskih politièarima ili funkcionerima, dok se oni zahtjevi koji se smatraju nepogodnim ili koji nekom ne odgovaraju konstantno bojkotuju ili usporavaju, pa se dešava da se, na primjer, èlanovi Komisije za povraæaj imovine ne pojavljuju na sastancima ili se sastanci Komisije bespotrebno odlažu. S druge strane, proces privatizacije je jako brz i obuhvata mnogobrojne svojine koje su veæ u procesu povraæaja. U sluèaju imovine porodice Zuber cijelokupni prihodi od prodaje su otišli državi, iako zakon o privatizaciji predviða da 20 odsto zarade dobijaju prvobitni vlasnici kako bi im se kompenzovalo pravo na povraæaj imovine. »Taj propis je samo teorijski propis, možda i zbog lošeg stanja državnog budžeta sa kojim je Crna Gora danas suoèena, nakon godina i godina potpunog nepostojanja kontrola«, konstatuje italijanski list. S ciljem da ukažu na velike nepravilnosti i indiferentnost institucija kojima su se veæ obratili raznim pismima i peticijama, zastupnici porodice Zuber-Gregoviæ su poslali dvije peticije Evropskom parlamentu, jednu za korektno sprovoðenje Zakona o povraæaju i jednu protiv nezakonite privatizacije. Ovaj sluèaj prate i italijanska i amerièka diplomatija koje štite interese dvoje nasljednika - italijanska interese Diane Gregoviæ Zuber, a amerièka interese Lidie Ranganath. Pored toga, sluèaj prati i Evropska komisija. Postavlja se pitanje, meðutim, zašto su evropski organi za monitoring ignorisali ovu pojavu koja je postala toliko rasprostranjena i zašto nijesu postavili veæa ogranièenja i sproveli jaèe kontrole u jednoj zemlji koja je veæ ukljuèena u evropski bankarski sistem, koja je u procesu integracije i u kojoj su veæ prisutne mnoge evropske kompanije, naroèito italijanske. »Nijedan evropski funkcioner, iako eksplicitno kontaktiran i pozvan na intervenciju, nije se izjasnio povodom ovog konstantnog kršenja pravne države. Pored toga, tolerisanje oèiglednog sukoba interesa izmeðu lokalnih vlasti i onih u èiju korist se privatizacije sprovode predstavlja jedan neoprostivi nemar i nebrigu«, piše Osservatorio Italiano. List dodaje da bi evropski komesar za proširenje Štefan Füle, veliki pobornik crnogorskog napredovanja, trebalo da objasni ovu anomaliju i preduzme sve neophodne mjere za realno i stvarno usklaðivanje sa evropskim zakonima, a ne jedno generalizovano kopiranje loše uraðenih prevoda i zakona prepunih rupa. »I same nevladine organizacije, koje se finansiraju iz fondova Evropske unije i koje toliko prièaju o borbi protiv korupcije, bi trebale da pridaju više važnosti ovim sluèajevima koji su pokazatelji postojeæih ozbiljnih nepravilnosti«, zakljuèuje italijanski list. Svu imovinu Lala Zubera i Anastasije Gregoviæ nacionalizovao je1948. godine jugoslovenski komunistièki režim , naroèito posjede koji su bili u vlasništvu njihova dva glavna preduzeæa, Zetske Plovidbe i Srpsko-Albanske banke. Oduzeta im je i njihova privatna imovina, kao što su zgrada nekadašnje francuske ambasade na Cetinju koja je 20 godina bila sjedište banke i rodna kuæa Anastasije koja se nalazi na samoj obali mora u Petrovcu. Nacionalizovane su i zgrade i zemljišta od velike vrijednosti u Kotoru, Budvi, na Cetinju, u Petrovcu i Ulcinju, kao i 22 broda srednje kabotaže pomorske kompanije Zetska plovidba koji su preživjeli Drugi svjetski rat. U poèetku je flota imala 37 brodova. Oduzeti brodovi bili su korišæeni za prevoz putnika i robe duž obale. Vrijednost cjelokupne imovine iznosi 67,5 miliona EUR prema procjeni porodice Zuber-Gregoviæ, a 10,3 miliona prema procjeni finansijskog struènjaka kojeg je angažovalo Ministarstvo finansija. (kraj) sam/bvm