Podgorica, (MINA) - Pošteno preispitivanje prošlosti, utvrđivanje činjenica, individualizacija odgovornosti i zadovoljenje pravde u pogledu ratova devedesetih godina preduslovi su za dobre regionalne odnose i oblikovanje građanske i multietničke Crne Gore. To je zaključeno na konferenciji ”Tranziciona pravda i kultura sjećanja o 90im - između odgovornosti i nepoželjnog nasljeđa”’, koju je organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO) uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Ministar za ljudska i manjinska prava Mehmed Zenka istakao je značaj tranzicione pravde i projekata koji adresiraju tu temu iz različitih aspekata. “Svjedoci smo dešavanja koja su se odigrala u bliskoj prošlosti i koja su ostavila snažan pečat. Smatram da ovakve projekte treba podržavati jer se moramo sjećati prošlosti, iščupati je iz zaborava i dati joj pravu vrijednost odnosno sagledati je sa prave strane”, kazao je Zenka. On je rekao da je važno otkriti zašto se ponavljaju neke stvari iz istorije, a koje nerijetko vode i do sukoba između naroda koji su inače upućeni jedni na druge. “Narode nije moguće razdvajati po podnebljima. Naša je obaveza ukazivati na greške politika i stvoriti sredinu za sve narode. Vlada Crne Gore ulaže u programe promocije ljudskih i manjinskih prava jer se njima doprinosi vrijednosti očuvanja dobrih odnosa”, zaključio je Zenka. Direktorka CGO Daliborka Uljarević smatra da u odnosu na zemlje okruženja Crna Gora ima relativno malo ratno nasljeđe devedesetih, ali da se ni sa tim naslijeđem nije adekvatno suočila, kao i da formalni obrazovni sistem ostaje nedostatan kad je riječ o ovim pitanjima. “Jedan od ključnih strateških ciljeva Crne Gore je članstvo u Evropsku uniju (EU). Međutim, ta integracija mora biti zasnovana na demokratskom principima i funkcionalnoj vladavini prava, a što uključuje i primjenu mehanizama tranzicione pravde“, kazala je Uljarević. Prema njenim riječima, generacije koje dolaze moraju znati činjenice o svemu što se dešavalo u bliskoj prošlosti Crne Gore i regiona, moraju im se otvoriti mogućnosti i različiti načini da o toj prošlosti slušaju i uče, kako greške ne bi bile ponovljene i kako bi ulagali u održivu regionalnu saradnju. „Ovo naglašavam zbog činjenice da je najveći broj građana, po podacima našeg istraživanja, mišljenje o ratovima 90ih formiralo na osnovu iskustava bliskih ljudi, ili posredstvom medija“, kazala je Uljarević. Kako je rekla, vrlo je mali broj onih koji su naveli da su mišljenje o ratu stekli kroz formalno obrazovanje, „pri čemu je ovo za mnoge i dalje tabu tema a veliki je prostor ostavljen i za manipulacije“. „Upravo ta negacija i neznanje, posebno u sferi odgovornosti za ratne zločine koje smo počinili mi, predstavlja dodatni teret koji nas sputava, ne samo u integracijama, već u napretku i evoluciji cjelokupnog crnogorskog društva, a prije svega u prijeko potrebnoj građanskoj konsolidaciji”, zaključila je Uljarević. Počasni predsjednik Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić ocijenio je da Crna Gora još nije u stanju da napravi pravi zaokret u ideološkom smislu i da zato treba stalno širiti poruke virusa pravde i slobode. “Nas je bilo toliko malo i ostalo nas je toliko malo u antiratnoj ideologiji, u građanskoj Crnoj Gori, u evropskoj i intergrisanoj sa zapadnim vrijednostima koju smo izgradili sa onom jednom petinom koja je bila manjina. I vi ste danas isto manjina i na vama je da se izborite da dođemo do kulture sjećanja. Manjina je ta koja najčešće kvalitativno mijenja društvo”, kazao je Krivokapić. Prema njegovim riječima, samo nekarakteri mogu biti nacionalisti šovinisti i ratni zločinci, i uvijek naći dogovor oko održanja vlasti. “Kao što vidim da i danas postoji koalicija koja je zajedničkim snagama u protekle tri decenije napravila nekoliko pohara, od Dubrovnika pa do trenutne pohare. Dok vlast bježi od prošlosti a opozicija želi da se vraća u nju, začuđujuće je da smo došli ovdje gdje jesmo”, rekao je Krivokapić u osvrtu na aktuelna dešavanja u Crnoj Gori. Profesor Filozofskog fakulteta šerbo Rastoder problem tranzicione pravde sagledao je kroz dva aspekta – onog šta je bilo i onog što je crnogorsko društvo spremno da prihvati. „Ovo su prostori gdje se mora nešto i shvatiti, a ne samo vidjeti. Imate i nevjerovatne situacije kada čovjek u Hagu prizna zločin, a njegov sljedbenik kaže da toga nije bilo. Suština je i u svijesti ljudi da ono što je bilo prikažu na način kako se to ne bi ponovilo. I tako dolazimo do novog izazova - a to je pričati o zlu na način da se zlo ne afirmiše,“ pojasnio je Rastoder. On je govorio i o tezi da se Drugi svjetski rad završio 1989, odnosno da su toliko dugo trajali različiti dijelovi denacifikacije u različitim zemljama. „Crna Gora je uspjela da 30 godina nakon nekih događanja napiše istoriju. Mi smo opisali ta dešavanja svjesni da smo u riziku da svi preispitaju te činjenice jer smo i sami bili dio tih vremena. Ko je zavirio u arhiv Tribunala zna koliko je toga pohranjeno i da će biti potrebno deset generacija poslije nas da se to temeljno istraži“, kazao je Rastoder. On je ocijenio da postoje i neke pojave fašizacije crnogorskog društva 90ih godina 20. vijeka, a što je ilustrovao odnosom prema neistomišljenicima i medijima. „Crnogorsko društvo je dugo njegovalo kolektivizam i autoritarnost kao vrijednosti. Na toj tradiciji koja isključuje pojedinca „dogodio se narod“ kao oblik autoritarnog populizma što je bio privid vraćanja individualnog kao subjekta društva. Zato se neistomišljenik često uzima kao „neprjatelj“, a da bi se ova kvaifikacija pojačala, dodaje se i atribut „izdajnik“, kazao je Rastoder. Prema njegovim riječima, pošto su u početnoj fazi u javnom diskursu bili najvidljiviji „novinari i poslenici javne riječi“, predstavnici ili pristalice „starog rukovidstva“, to je „obračun“ sa takvima uzdizan na nivo patriotizma i odanosti. „Nažalost, nikada niko nije ni pokušao da istraži bilanse „čistki“ koje su uslijedile po ovom osnovu“, podsjetio je Rastoder. Bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, Nebojša Vučinić smatra da je istorija potrebna kako bismo znali ko smo bili i šta smo radili. „Izborili smo nezavisnu državu i ušli u NATO savez, ali nije došlo do civilizacijsko - emancipatorskog pomaka u razvoju društva, a samo sa tim pomakom moguće je adekvatno suočavanje sa onim što je bilo", naveo je Vučinić. Prema njegovim riječima, zločini moraju biti kažnjeni da se ne bi zaboravili i da se ne bi nikada više ponovili. "To je poruka procesa denacifikacije i razlog zbog kojeg ovi zločini ne zastarijevaju“, kazao je Vučinić. On je istakao da „naša elita“ nije smogla snage da napravi taj iskorak u razvoju države i društva koji bi omogućio da pravda trijumfuje nad nepravdom. „Značaj ovog pitanja opredjeljuje priroda i karakter zločina 90ih- ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. Priroda i dubina zločina koje ne zastarijevaju je takva da nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim“, rekao je Vučinić. On je dodao da je ključan i nedostatak političke volje da se zločini presude, kao i neznanje i nesposobnost pravosuđa da adekvatno primijeni međunarodne pravne standarde, kao na primjer u slučaju „Deportacija“. „Bilo je nekih suđenja, ali prave tanzicione pravde malo“, kazao je Vučinić. On je rekao da „kretanje u začaranom balkanskom krugu zla (zločin – osveta - novi zločin)“ pokazuju i svakodnevna dešavanja. „Neće biti postignuta potpuna tranziciona pravda dok se ovi procesi ne završe, dok se ne završi civilizacijsko emancipatorki iskorak crnogorskog društva i države za koji je odgovorna elita. Zato se istorija uči da se ne bi ponavljala“, kazao je Vučinić. Analitičar Rade Bojović rekao je da se savremena Crna Gora mora bazirati na antiratnom nasljeđu 90ih godina. „Antiratna manjina u Crnoj Gori je bila pro-jugoslovenske snage, podržavaoci Anta Markovića u Crnoj Gori. Kada smo vidjeli da od Jugoslavije nema ništa, da su je ubili, rasparčali, onda je antiratna politika, koja je bila demokratska, postala suverenistička. I, naravno, istrajavala je u svojoj prozapadnoj političkoj orijentaciji“, kazao je Bojović. Prema njegovim riječima, glavna prepreka afirmaciji tih događaja i utemeljenju Crne Gore na tim idejama i tim porukama su politički akteri i činjenica da i dalje imamo dominirajuću političku klasu koja ima problem s tim sjećanjem. „Vladajući dio političke klase bi htio da istorija počne 1997. godine, da se zaborave godine čiju cijenu mi i dan danas plaćamo. Neko ko je rođen te godine i ne zna da je do tada sve uništeno i da je tada utemeljen organizovani kriminal“, naveo je Bojović. Kako je kazao, pod pokroviteljstvom tih razarajućih varvarskih ideja stvoreno je sve negativno i razarajuće i u Crnoj Gori i u regionu, „a danas imamo podržavaoce tih ideja u različitim strukturama“. „Dok ne dođe do smjene tih političkih aktera koji su privrženi retrogradnim idejama, a onda neke vste kolektivne katarze onih političkih organizacija i konfesionalnih grupa i onih medija koji su preživjeli u tim regresivnim formama, ne vjerujem da se može govoriti o nekoj katarzi u crnogorskom društvu ili suštinskim promjenama“, naveo je Bojović. On je kazao da se nada učlanjenju u EU i da neće ići baš tako lako s ovim revizionističkim odnosom. „Jedini spas za Crnu Goru i svijetlo na kraju tunela je intenziviranje Euro-atlantskih integracija i unutrašnje promjene da uđemo u EU što prije“, kazao je Bojović. (kraj) nik/mip