• četvrtak, 24 jul 2025

Zagrliti jedni druge i otpozdraviti riječima vjere i ljubavi

Zagrliti jedni druge i otpozdraviti riječima vjere i ljubavi
Podgorica, (MINA) - Savremeni čovjek je u opasnosti da Hristovo rođenje koje otkriva najdublji smisao svega postojećeg pretvori u komercijalni običaj, zbog čega treba, klanjajući se Bogu, zagrliti jedni druge i otpozdraviti riječima vjere i ljubavi, smatra arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. “Onoga koga je dublje i zdravo ljudsko pamćenje zapamtilo kao Božić Batu, kao Boga koji je postao naš bata, brat i vječni sabrat, podarivši čovjekovoj prirodi, kao Bogočovjek, ne samo čovještvo, nego vječno bogočovještvo kao mjeru čovjekovog savršenstva, pretvara u Djeda Mraza”, naveo je Amfilohije u Božićnoj poruci. Tvorac i darodavac vječnog života pretvara se, kako je rekao, u starčića koji dijeli djeci obične darove. “Predvječni Bog koji rođenjem od Djeve postaje Dijete mlado, obdarujući time ne samo djecu nego svo čovječanstvo - vječnom mladošću, svodi se na trgovčića i zabavnika dječijeg. Tako biva u naše dane i sa proslavljavanjem Nove godine, takođe vezane od samog početka za Božić, Hristovo rođenje”, rekao je Amfilohije. Onaj koji, kako sam kaže, ”sve čini novim”, darivanjem novog vječnog života i vječne radosti, svodi se na prolazno zadovoljstvo i radost, bezvremeni čovjek postaje rob vremena i ništavila, hljeba i igara. “Takođe u svjetlosti Hristovog roždestva tri osnovne zemne, ljudske stvarnosti, dobijaju vječni smisao i značenje. Te tri stvarnosti Crkva Božja osvećuje i proslavlja upravo uoči Božića kao Djetinjci, Materice i Oce. U svjetlosti Bogomladenca, Bogomajke i nebeskog Oca, rođenje djeteta, materinstvo i očinstvo zemno, postaje sveto trojstvo, svetinja nad svetinjama ljudskog nebozemnog života”, kazao je Amfilohije. Prema njegovim riječima, postavši dijete ”najljepši između sinova ljudskih”, kako ga naziva prorok Božji još prije njegovog rođenja, on svojim rođenjem osvećuje tajnu svakog začeća djeteta i rođenja. “Otuda svaki abortus - čedomorstvo, predstavlja, ne samo čovjekoubistvo, nego i hristoubistvo, bogoubistvo. Zato nije slučajno da je čedomorstvo ozakonjeno upravo u vremenima ateizacije ljudskog roda”, smatra Amfilohije. Otuda nije čudo da se, kako je naveo, u tim istim vremenima praznik majke zamjenjuje praznovanjem ”žene”, to jest nečim bezličnim. Materinstvom, pak kao bogomaterinstvom Presvete Djeve, i sam Bog postaje ”Božić bata”, a kroz njega i svako dijete brat i vječni sabrat. “Kao što je sva tvorevina Božja - radionica života, tako, iznad svega, materinska utroba, utroba žene je stvorena da bude radionica života odnosno majka i to radionica vječnog, besmrtnog života. Uništavanjem prirode oko nas lišavamo je njenog bogodanog smisla, ubijanjem začete djece, materina utroba se pretvara u radionicu smrti”, rekao je Amfilohije. On je kazao da je bitno i da u rođenju od Presvete Djeve, spojena je djevstvenost i materinstvo. Naime, kao što je predvječno rođenje Boga, jedinorodnog sina Božjeg, bilo djevstveno, cjelomudreno, tako je i njegovo tjelesno rođenje djevstveno. “Tako su zemaljsko materinstvo i očinstvo, kao tajna rođenja za vječnost, odsjaj tog nebeskog rođenja i ”bogomaterinstva”. Božansko svojstvo rađanja postaje i svojstvo ljudske prirode. Polnost, kao i druga prirodna zemna svojstva čovjekova, nije za vječnost, ona je samo u funkciji, kao i sva priroda, onoga što je vječno, rađanja za vječnost”, dodao je Amfilohije. Tako je i Djeva Bogorodica, kako je kazao, na nebeski način postala majka. Otuda i oni koji tjelesno ne rađaju, a rađaju i rađaju se duhovno, postaju očevi i majke, po uzoru na Presvetu Djevu. “Mnoge djevstvenike nazivamo očevima i majkama. To znači da zaista muško i žensko, polnost, nijesu vječne kategorije, u Carstvu nebeskom nema više muškog i ženskog, jer ste svi jedan čovjek u Hristu Isusu”, podsjetio je Amfilohije. Prema njegovim riječima, u tome se sastoji neistraženo bogatstvo Hristovo i ustrojstvo tajne od vječnosti sakrivene u Bogu, koji je sazdao sve kroz Isusa Hrista. “Sve, dakle, izvire i rađa se iz Oca koji je na nebesima, odnosno iz nebeskog očinstva. Bez Boga kao Oca sve je bezlično, kako u božanstvu, tako i u tvorevini. Otuda i ljudska priroda, zasnovana samo na tjelesnosti i prirodnosti, lišena je ličnosnosti, podvrgnuta prolaznosti i obezličenju, bilo da se radi o muškom ili ženskom načelu ili o ”trećem rodu” o kome se danas bezumno govori”, rekao je Amfilohije. Nije, dakle, ni malo slučajno, što su obezbožene ubice nebeskog očinstva u 20. vijeku postale oceubice, materoubice i djeteubice. Tako i današnji humanizam koji se temelji na razovaploćenju Boga Logosa, na njegovom svođenju na ”deda mraza”, na odricanju od njega kao ”Božić bate”, darodavca vječne bogočovječne mladosti, obogotvoruje djeteubistvo, materoubistvo i oceubistvo, stremeći da uništi to sveto trojstvo, odnosnot dijete, majku i oca, koje je slika i obraz nebeskog Boga ljubavi, Oca i Sina i Duha Svetoga. “Njemu Bogu u Svetoj Trojici se klanjajući, javljenom u ličnosti Bogomladenca, Djeteta mladog Predvječnog Boga, zagrlimo jedni druge bogolikim zagrljajem i otpozdravimo riječima vjere, nade i ljubavi: Vaistinu se Hristos Bogočovjek rodi”, poručio je Amfilohije. (kraj) sam