Podgorica, (MINA) – Zavisnici od psihoaktivnih supstanci teško prihvataju èinjenicu da imaju problem sa hroniènom bolešæu i najaèešæe dugo nijesu svjesni problema, kazao je direktor Javne ustanova za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika, Aleksandar Radinoviæ. Prema njegovim rijeèima, smještajni kapacitet Ustanove je 60 ležajeva. »Meðutim, tokom pet godina postojanja i rada Javne ustanove, broj klijenata na rezidencijalnom tretmanu, koji podrazumijeva smještaj i boravak klijenata u Ustanovi, kretao se izmeðu 15 i 30 mjesta«, kazao je Radinoviæ. U Ustanovi trenutno boravi 18 klijenata koji su na rezidencijalnom tretmanu koji podrazumijeva smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju i traje godinu. "Nakon toga slijedi nerezidencijalni dio, takoðe u trajanju od godinu, kada su klijenti u obavezi da povremeno dolaze u Ustanovu, budu dio grupnih psihoterapija, da se odazovu pozivima za nenajavljeno testiranje, budu dio volonterskog rada, i da uèestvuju u aktivnostima resocijalizacije i podsticanja zdravih stilova života i funkcionalnih izbora kao što su: izleti i planinarske ture, posjete pozorištu, obilježavanje datuma koji slave život i prave vrijednosti«, pojasnio je Radinoviæ. Kako je naveo, na nerezidencijalnom dijelu je u ovom momentu 15 klijenata, a na ukupnom tretmanu 33 lica. Na pitanje zašto je namijenjena samo muškarcima, Radinoviæ je odgovorio da je izgradnja Centra za muškarce bila prioritet jer je znatno veæi procenat muške populacije u problemu zavisnosti. »Izgradnja Centra za muškarce je bila prioritet, uz ideju da æe se ubrzo stvoriti uslovi za otvaranje ženskog paviljona, kako bi i pripadnice ženskog pola dobile struènu pomoæ i tretman u punom smislu. Ugovor izmeðu Evropske komisije i Javne ustanove potpisan je 17. decembra 2013. i njim se odobrava i pokreæe projekat izgradnje Centra za žene, u okviru kompleksa Javne ustanove«, kazao je Radinoviæ. On je naveo da, kako se radi o progresivnoj, recidivirajuæoj i hroniènoj bolesti, zavisnici teško prihvataju tu èinjenicu i u poèetnoj fazi razvoja bolesti nemaju motivaciju za ozbiljnijim tretmanom, što je dio specifike bolesti zavisnosti. Radinoviæ je rekao da zavisnici u najveæem broju sluèajeva nisu dugo svjesni problema, pa je to još jedan od razloga zbog èega se teško odluèuju za tretiranje. »Vrlo su skloni minimiziranju i samozavaravanju, pa prije vjeruju da nemaju problem, ili da nije toliko ozbiljan da bi potražili pomoæ". "Ono što se pokazalo u radu sa njima jeste da tek nakon otpoèinjanja tretmana u našoj ustanovi, postepeno razumijevaju velièinu problema i prihvataju èinjenicu da boluju od hroniène, recidivirajuæe i progresivne bolesti - zavisnosti, koju je neophodno tretirati«, kazao je Radinoviæ. Program rehabilitacije i resocijalizacije u ovoj Ustanovi traje dvije godine i sadrži dva dijela. »Rezidencijalni je u trajanju od jedne godine i nerezidencijali, u trajanju od jedne godine. Rezidencijalni dio koji podrazumijeva stacionarno tretiranje bolesti zavisnosti dijeli se na nekoliko faza: adaptaciju, rehabilitaciju i resocijalizaciju. Nerezidencijalni dio tretmana podrazumijeva komunikaciju sa klijentima, njihovu obavezu prisustvovanja grupnim terapijama, i obavezno testiranje na prisustvo psihoaktivnih supstanici u organizmu«, pojasnio je Radinoviæ. On je ukazao da, kako je bolest zavisnost hronièna bolest, tretman se na završava nakon dvije godine veæ podrazumijeva primjenu steèenih navika, znanja i vještina i dalje, pa je shodno tome to dugotrajan proces. Pojasnio je da tretman u Javnoj ustanovi podrazumijeva struèni rad sa klijentima èiji je osnov grupna psihterapija sa elementima programa “12 koraka” i individulane psihoterapije po procjeni struènog lica, a shodno potrebama klijenta. »Tretman obuhvata i uèenje socijalnih vještina koje su izgubljene usljed dugotrajnog neadekvatnog društvenog funcionisanja. Kako su radne navike i osjeæaj odgovrnosti nešto što zavisnici gube zbog zavisnièkog naèina života, radno-okupacionom terapijom u Javnoj ustanovi ovi obrasci se koriguju promjenom strukture vremena i kvalitetnim sadržajima", kazao je radinoviæ. Prema njegovim rijeèima, sportske aktivnosti su važan dio tretmana, jer pomažu klijentima da oporave svoje fizièke kapacitete i okrenu se zdravim stilovima života. On je rekao da je potpisivanjem partnerstva sa UNDP, kroz projekat „ Reforma sistema socijalne i djeèje zaštite - unapreðenje socijalne inkluzije IPA 2010“, a koji finansira Evropska unija, omoguæeno unapreðenje usluge socijane zaštite, poboljšanjem sadržaja radno okupacione terapije. »Osnovi ciljevi projekta su unapreðenje usluga radno okupacione-terapije, kao jednog od zanaèajnih segmenata oporavka zavisnika od psihoaktivnih suspstanci, otvaranjem stolarske radionice, radionice za obradu drveta i radionice za uzgoj pèela i vrcanje meda, i obuèavanje klijenata (rezidenata i nerezidenata) za samostalan rad na ovim aktivnostima«, naveo je Radinoviæ. U okviru novih sadržaja klijenti imaju priliku da nauèe razlièite vještine i zanate što, kako smatra, pozitivno utièe ne samo na rehabilitaciju ranih sposobnosti klijenata, veæ i na samostalno pronalaženje zaposlenja nakon tretmana. »Adaptacija traje mjesec kada klijent boravi u Javnoj ustanovi. U tom periodu klijent se fizièki oporavalja i adaptira na nove uslove života. Komunikacija sa porodicom se odvija iskljuèivo posredstvom struènih osoba, a nakon isteka mjeseca se omoguæavaju direktni kontakti sa osobama od povjerenja (porodica i najbliži koji ne konzumiraju PAS), i posjete vikendom u odreðenom vremenu«, rekao je Radinoviæ. Kako je kazao, bolest zavisnosti veoma je kompleksna a klijenti koji nemaju motivaciju za korijenitom promjenom obrazaca i životnih navika obièno odustaju od tretmana. »Ogromna volja i motivacija je potrebna da bi zavisnik napustio njemu znane stilove života, i odluèio potražiti struènu pomoæ«, poruèio je Radinoviæ. Troškovi boravka i tretmna u Javnoj ustanovi, koji podrzumijevaju sve sadržaje, za jedan mjesec iznose hiljadu EUR, od èega treæinu, u iznosu od 333 EUR plaæa klijent, a preostale dvje treæine Glavni grad. (kraj) anm/isf