Nikšić, (MINA) – Tradicionalna manifestacija, 19. Nikšićki književni susreti završena je poetskom večeri i uručenjem nagrade “Zaloga” Spasoju Bajoviću za poeziju, Branku Koprivici za publicistiku i kantautoru Marinku Pavićeviću za poetsko – muzičko viđenje zavičaja. Nagrada “Zaloga” dodjeljuje se od 1986. godine za umjetničko viđenje zavičaja, a utemeljila je nikšićka Književna zajednica “Vladimir Mijušković”. Zahvaljujući se u ime dobitnika, Spasoje Bajović, kazao je da za njega pisanje poezije predstavlja sveti čin, zbog čega nagradu doživljava kao zavjet i veliki dug prema umjetnosti i želi da ona bdije nad njegovim stvaralaštvom i daje mu snagu za nove stihove. “Riječ i zaloga, uvijek su kroz istoriju, bile kamen temeljac svih međuljudskih veza i dogovora. One simbolišu težinu ljudskih djela i ljepotu trajanja. Ko nema svoju riječ, nema ni svoje zaloge, ni svoga zavičaja”, ocijenio je Bajović. Nagradu Zaloga, koja se sastoji od unikatne plakete i novčanog dijela, uručio je potpredsjednik Opštine, Radoš šućur. Na završnoj večeri manifestacije, po kojoj je godinama unazad Nikšić bio prepoznatljiv i u nekadašnjoj SFRJ, ljubiteljima pisane riječi stihove su darivali Boris Jovanović – Kastel, Mirjana Rajković, Marijana Blečić, Tanja Stanojević, Radule Rakočević, Goran Radojičić, Gordana Sarić, Slavojka Vojinović, Sara Drinčić, Lazar šćekić, Radislav Gardašević, Tatjana Vujović Kostić, Spasoje Bajović, Ana Pejović i akademik Sreten Perović. Nikšićke književne susrete obilježile su večeri istaknutog, nagrađivanog srpskog pisca Milisava Savića i pisca, kolumniste i jedinog profiličara u Crnoj Gori, Milisava Popovića iz Nikšića, čije je kolumne na njegovom sajtu za godinu pročitalo tri miliona ljudi sa prostora Balkana. Popović je autor prvog djela epske fantastike ”Zaboravljena gora”, za koju je, kako je podsjetila medijator večeri profesorka i pjesnikinja Ana Pejović, dobio prvu nagradu za prozu “Orfejeva Lira“ u organizaciji Akademije za evropsku kulturu, kao i knjige eseja „Pred buđenje“. Njegove priče ne ostavljaju mjesta ravnodušnosti, a zasnivaju se na istinitim likovima i događajima koje je “malo domaštao i dopisao, ali su istinite njihova tuga, bol i borba“. Kolumna „Perje i kreda“ krivac je za pokretanje sajta, kako je kazao Popović, koja je uz „Debalkanizuj se više“ postigla najveću čitanost u BIH. A, onda su krenule i druge. „Mislim da život određuju ljudi sa kojima odrastate i živite. Ja sam u mojim ljudima pronašao sve ono što danas imam u djelićima. Mslim da sam ogledalo svih ljudi koji se u meni ogledaju“, kazao je Popović. Njegovi „Perje i kreda“ su samo jedna od priča koja govori o Nikšiću i životu sa ljudima koji su mu veoma bitni, bilo da su nestali ili žive na drugim mjestima. „Vrlo lokalistička, nikšićka priča o životima, o čudacima koji su postojali. Nadam se da će to vrijeme čudaka, divnih i lijepih, opet da dođe, jer Nikšiću je neophodna takva vrsta energije“, kazao je Popović. Ni u priči „Sjever juga“, nije zaobišao Nikšić, ni istinu da se uvijek ne podnose ljudi“ mirisnije duše, koji znaju bolje i izgledaju ljepše“, ali sudeći po čitanosti ništa drugačije nije ni u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu. „Mislim da je ljepota konstantno ugrožena, kao i pamet i lijepa riječ, da je danas mnogo lakše biti agresivan i destruktivac nego živjeti u svijetu gdje svi konstruišemo lijepo i dobro, gdje se svi hvatamo za ruke“, rekao je Popović. Djetinjstvo i ljubav prema majci, koja je njegova „Zvijezda od sedefa“ isčitava se i iz priče „Iza koprive“, koju ne može emotivnije da obrazloži, jer bi se „pocijepao“ pred publikom. Radosna i elegična priča „Krug oko mjeseca“ je oda baki koja zauzima značajno mesto u njegovoj duši, jer je puno boje unijela u njegov život. Pisac nije ostao „imun“ ni na „Ženske suze“, kako je naslovio jednu od svojih kolumni posvećenoj ženama. Na ljestvici bola, ukazuje Popović, najbolnije su suze roditelja koji je izgubio dijete, i suze roditelja, koji na samrtničkoj postelji ostavlja dijete za sobom. „U oba slučaja, majka je biće koje najužasnije i najljepše plače. Meni se sviđa simbolika suza, jer u suzama postoji trag nečega od čega se konstituiše biser“, rekao je Popović, isključujući one koje ih lažno koriste. Popović ne pripada plejadi pisaca koji se bave dnevno – političkim momentima, već onima njemu bisernim i zato je, kako kaže, biti kolumnista u ovom dobu posebna težina. U okviru Nikšićkih književnih susreta nijesu izostala ni tradicionalna druženja pjesnika sa mališanima iz osnovnih škola. Nikšićki književni susreti utemeljeni su 1969. godine, a nakon prvih deset godina i kontinuiranog održavanja, počeli su da se prorjeđuju, da bi se poslednji 16. po redu ugasili 1994 godine. Obnovljeni su nakon dvadesetogodišnje pauze u decembru 2014. godine. Bili su prepoznati kao jedni od najznačajnijih u bivšoj Jugoslaviji, a priliku da se predstave publici imali su eminentni pisci Mihailo Lalić, Meša Selimović, Desanka Maksimović, Ćamil Sijarić, Dobrica Ćosić, Branko Radičević, Stevan Raičković, Dušan Kostić, Vito NIkolić, Duško Trifunović, Dragan Radulović i drugi. (kraj) mpa/zor