• nedjelja, 20 jul 2025

Zloèini se ne smiju zaboraviti da se ne bi ponovili

Zloèini se ne smiju zaboraviti da se ne bi ponovili
Cetinje, (MINA) – Zloèini u Srebrenici i Vukovaru ne smiju se zaboraviti kako se više ne bi ponovili, a odgovorni za ta zlodjela moraju se izvesti pred lice pravde, ocijenili su danas uèesnici okruglog stola na Cetinju. Na okruglom stolu „Da se više nikad ne ponovi“, koji su, u okviru programa „Susret Cetinja, Srebrenice i Vukovara“, organizovale Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) i Dukljanska akademija nauka i umjetnosti (DANU), apelovano je na javnost da se prikljuèi tom projektu i kazni odgovorne za zloèine. Naèelnik Opštine Srebrenica Abdurahman Malkiæ, zahvalio se organizatorima na podsjeæanju na ono što se dešavalo u Srebrenici, ocjenjujuæi da sa tog skupa treba poslati poruku „da æe one koji su èinili zloèine stiæi ruka pravde“. „Praktikovanje vjere i molitve Bogu pod drugim imenom, treba da budu razlog za naše intenzivnije druženje, razgovore i razmjenu iskustava, a nikako izvor sukoba“, kazao je on. Malkiæ je rekao da se ne smije dozvoliti progon, maltretiranje, diskriminacija i ubijanje samo zato što neko nosi drugo ime, ima drugu boju kože, moli se drugom Bogu. „Ne dozvolimo da se zaboravi šta se sve dešavalo u prošlosti, kako se ona ne bi ponovila“. On je, govoreæi o svojim iskustvima u periodu okupacije Srebrenice, kazao da je bio dvostruko ranjavan i da je pet mjeseci proveo u bosansko-srpskim logorima i samicama. „Motiv mog povratka i politièkog angažmana i rada u Srebrenici je osveta. Ali ne da ubijam, palim, progonim, silujem i pljaèkam, veæ da, kao neko ko je doživio strahote, pružim ruku pomirenja i pokažem da je suživot moguæ i neophodan, a izgradnja povjerenja neminosvnost“, kazao je on. Malkiæ je istakao da takav stav ne iskljuèuje nièiju odgovornost za poèinjene zloèine, dodajuæi da je apsolutni zagovornik suoèavanja sa prošlošæu. On je rekao i da je „naša obaveza borba protiv zaborava i ispunjenje duga prema nevino ubijenim“, a to znaèi obezbjeðivanje istine, zadovoljene pravde i otkrivanje imena ratnih zloèinaca. „Neka nam prošlost bude vjeèna opomena da se zlo mora prepoznati i imenovati u samom poèetku. Govoru mržnje moramo se suprostavljati prije nego se pretvori u èinove užasa“, kazao je Malkiæ. Predstavnik Srebrenice Nijad Mašiæ kazao je da je, prema prokupljenim podacima, u Srebrenici tokom etnièkog èišæenja poginulo oko hiljadu stanovnika toga grada, a tokom rata ukupno oko 11 hiljada. „Citiraæu haškog svjedoka, èiju su porodicu satrli – u jednom danu nestale su tri generacije, djed, otac i unuk“, naveo je Mašiæ, dodajuæi da je tokom rata na podruèju Srebrenice, Zvornika, Bratinca, Žepe i Vlasenice poginulo 1248 djece bošnjaèke nacionalnosti. Od tog broja, kazao je Mašiæ, 173 djece je bilo u logorima, od èega je 46, koja su bila u dobi od pet do 18 godina, silovano. Prema njegovim saznanjima, bez oba roditelja ostalo je 413 bošnjaèke djece, dok je srpske djece poginulo 27-oro. On je kazao da je podatke o stradanju srpske djece teško prikupiti. Mašiæ smatra da je najveæa odgovornost za zloèin u Srebrenici na meðunarodnoj zajednici. Takav stav o odgovornosti za zloèine ima i predstavnik srebrenièkog nevladinog sektora Zulfo Salihoviæ, koji je rekao da je meðunarodna zajednica poèinila najveæu izdaju. Salihoviæ smatra da zbog „globalnih politièkih interesa", pred lice pravde neæe biti izvedeni „oni koji su kljuèni za genocid – meðu njima Ratko Mladiæ i Radovan Karadžiæ“. Predstavnik Vukovara i direktni uèesnik u njegovoj odbrani Želko Sabo kazao je da je nakon “pada” tog grada, 18. novembra, „jednostavno nestalo dvije hiljade ljudi”. „Najveæa zvjersta i zloèini u Vukovaru dogaðali su se pred institucijama meðunarodne zajednice. Njoj to nije bilo dovoljno da sprijeèi ono što se moglo sprijeèiti i kasnije u Srebrenici. Da je tada bilo više volje i želje svi ti zloèini se ne bi dogodili u ovom ratu“, kazao je Sabo. On je rekao da u Vukovaru „žive i djeluju zajedno sa Srbima“. Dodao je i da svi koji to prihvataju „žive sa Bogom, što je moralna i duhovna obnova svakog èovjeka”, a da je onaj, koji na to nije spreman, „zalutao i ponovio bi prošlost“. Sabo je kazao da æe prenijeti sugraðanima „istinu koju nije znao“ u vezi sa antiratnim otporom na crnogorskom podruèju. „Nijesam znao da je bilo otpora u vašem narodu oko Dubrovnika“, kazao je Sabo, dodajuæi da samo takva istina „treba da nas zbližava i podstièe saradnju“. Naèelnik odjeljenja za društvenu djelatnost Vukovara Zlatko Hededuš rekao je da mu je na poèetku susreta „Cetinje-Srebrenica-Vukovar“, bilo nejasno „zašto baš Cetinje“, ali da mu je „brzo postalo jasno da su i graðani Cetinja bili na razne naèine ugnjetavani i izloženi uništavanju duha crnogorskog naroda“. „Naravno, ono što su doživjeli Vukovar i Srebrenica je sasvim nešto drugo, neuporedivo, ali isto tako pogubno za naše narode“, smatra Hededuš, ocjenjujuæi da je „ono što se dogodilo u Vukovaru, za slobodu hrvatskog naroda i stvaranje države bio velièanstven èin graðana“. Predstavnik Srebrenice profesor Adib Ðoziæ, kazao je da je dolazak na Cetinje, prvi put poslije rata, i okupljanje “oko prisjeæanja na zloèine“ uèinilo da Srebrenièani i Vukovarci ne osjeæaju „grè u srcu“ u Crnoj Gori. On je rekao da se prvenstveno moraju redefinisati subjekti genocida u savremenoj nauènoj teoriji, istièuæi da genocid ne može poèiniti pojedinac, jer je „to zloèin koji nadilazi pojedinaène moguænosti“. „Subjekt genocida, pored pojedinca i uporedo sa njim, jesu i kolektivni identiteti - armije, policije, paramilitarne i parapolicijske strukture. Oni moraju snositi odgovornost zajedno sa pojedincima“, kazao je Ðoziæ. On je objasnio da je pojedinac samo „sekundarni izvršilac genocidnog perojekta“, a da takvo djelo mora biti projektovano, pripremljeno, logistièki obezbijeðeno i na kraju izvedeno i da se „po pravilu, pokušava prikriti“. „To je u Srebrenici uèinjeno tako što su ljudi ubijani na stratištima, ukopavani i zatrpavani u jame i rupe, a onda vaðeni i raznošeni – dakle pokušaj prikrivanja genocida“, kazao je Ðoziæ. On je rekao da narod ne može biti subjekt genocida, ni srpski, ni crnogorski, ni bošnjaèki, ni hrvatski, a da se njegovi poèinioci kriju iza naroda. Ðoziæ je pojasnio da za genocid postoje i ideološke osnove koje se nalaze u nacionalno-politièkim-kulturno-crkvenim programima. Dodao je da se Njegoš „mora poèeti èitati jezikom 21. vijeka“, jer je vladika i vladar crnogorski stihove „ne slaže se Bajram sa Uskrsom“, pisao u drugom vremenu i okolnostima. Predsjednik Odbora za promociju interesa CPC Stevo Vuèiniæ rekao je da su poèetkom rata u okruženju, katolici u Crnoj Gori doživjeli nasilje od Srpske pravoslavne crkve, Jugoslovenske narodne armije, lokalnih „velikosrpskih stranaka i djelova državne administracije“. Vuèiniæ je, navodeæi razloge za „ono što je podstaklo Crnu Goru da bude onakva kakva je“, kazao da su to politièki, kulturni i ekonomski pritisak Srbije i Rusije. Predstavnik DANU Božidar Šekularac smatra da je krajnje vrijeme da „naša djeca uèe lekcije tolerancije i pravih meðuljudskih odnosa, a da se lekcije koje su bile gnusne i teške zaborave, ako je moguæe, ili da se opraštaju“. Okruglom stolu je prisustvovao i savjetnik crnogorskog predsjednika Filipa Vujanoviæa, Ivan Lekoviæ, a prisutne je pozdravio Mitropolit CPC Mihailo. (kraj) mnm/gop