Podgorica, (MINA) – Zlostavljanje građana od službenih lica, u svojim različitim oblicima, još nije prošlost, ocjenjuje se u Izvještaju Nacionalnog mehanizma za prevenciju torture (NPM) i navodi da se radi o izolovanim slučajevima kojima se treba baviti u kontinuitetu. Zamjenica Zaštitnika za prevenciju i zaštitu od torture Zdenka Popović je kazala da je zlostavljanje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje lica koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora ili koja su pritvorena, zadržana ili kojima je odlukom državnog organa ograničeno kretanje, predmet posebne pažnje ove institucije. “Svjedoci smo da i pored postojanja međunarodnih dokumenta i puno uloženog napora odgovornih institucija i u zaštiti i u prevenciji, zlostvljanje građana od službenh lica, u svojim različitim oblicima, ipak još ne pripada prošlosti”, kazala je Popović, predstavljajući Izvjetaj o radu NPM-a za prošlu gosinu. Prema njenim riječima, zlostavljanje, koje u Crnoj Gori srijećemo kao izolovane slučajeve, predstavlja problem kojim se treba baviti u kontinuitetu. “Ukazujemo na nužnost sveobuhvatnog pristupa ovom problemu, koji pored prevencije, podrazumijeva i efikasno postupanje onda kada je do kršenja zabrane zlostavljanja došlo, u smislu hitnog otkrivanja počinioca, procesuiranja i adekvatnog kažnjavanja”, rekla je Popović. Ona je upozorila da se u javnosti mogu čuti i ove godine paušalne i zabrinjavajuće ocjene o sistemskoj nekažnjivosti u Crnoj Gori. “Nacionalni mehanizam skreće pažnju da se ovakve ocjene moraju oprezno iznositi i pri tom trebaju biti valjano argumentovane, pogotovo ako dolaze od stručnih autoriteta. Takva ocjena je izvjesno imala utemeljenje prije par godina, ali ga sasvim sigurno nema danas”, kazala je Popović. Ona je ocijenila da raniji neriješeni slučajevi ostaju kao teška hipoteka, koja opterećuje društvo i nesporno su doprinijeli da se i kasnije ovakvi slučajevi dese. “Izostanak identifikacije službenika, njihovog procesuiranja i adekvatnog kažnjavanja svakako je kasnije uticalo na ponašanje službenih lica, jer su s pravom smatrali da i oni u takvim slučajevima neće biti otkriveni i procesuirani ili da će, na neki način, izbjeći kažnjavanje”, kazala je Popović. Međutim, kako je upozorila, i nakon procesuiranja određenih slučajeva, problemi se uočavaju i prilikom kažnjavanja za ovo krivično djelo. “Izrečene kazne za ova djela su bile blage, odnosno, oko zakonskog minimuma. ÄŒak i u slučaju kad je utvrđen najteži oblik zlostavljanja, odnosno tortura, izrečena kazna nije dovela do prestanka radnog odnosa”, rekla je Popović. Prema njenim riječima, sudski postupci protiv službenih lica po pravilu dugo traju, kao na primjer za takozvani ”Januarski događaj” u ZIKS-u iz 2015. godine, koji još nije završen ni u prvom stepenu. “To nameće dodatna pitanja, u čemu je problem? Skoro smo na javnom skupu čuli informaciju da je izvršena kontrola postupanja u tom predmetu i da je postupajuća sudija postupak vodila besprekorno. Ipak, ako problem za dugo trajanje postupka nije u sudu, trebalo bi jasno ukazati gdje leži problem”, kazala je Popović. Ona je upitala da li bi bolja saradnja između institucija sistema doprinijela bržem, odnosno efikasnijem postupku ili “možda nešto drugo”. “Ovako, kad javnost ne zna stvarni razlog dugog trajanja postupka, donosi svoje zaključke, a hipoteka ostaje na organu koji vodi postupak, odnosno sudu. A to opet, doprinosi stavu o navodnoj sistemskoj nekažnjivosti”, rekla je Popović. Ona je kazala da se u postupanju redovne i zatvorske policije može primijetiti da se nezakonita primjena sredstava prinude dešavala u incidentima sa više učesnika, a nakon profesinalnog i zakonitog postupanja službenih lica u konkretnim akcijama. “Naime, prilikom djelovanja u slučajevima narušavanja javnog reda i mira, službenici su postupali u skladu sa zakonom i u okviru zakonskih ovlaštenja za primjenu sredstava prinude”, kazala je Popović. Prekoračenja ovlaštenja su uočena, kaže ona, pri kraju ili neposredno nakon tih akcija, kada više nije bila potrebna primjena sile ili barem ne u intezitetu u kojem je primijenjena. “U tim momentima intenzitet primijenjene sile nije bio srazmjeran otporu koji su pružala lica prema kojima su sredstva primijenjena, što znači da je sila bila nezakonita”, kazala je Popović. Ona je objasnila da NPM sprovodi preventivnu funkciju obilascima zatvora i drugih mjesta gdje se nalaze ili mogu naći lica lišena slobode, provjerava uslove u kojima borave, njihov tretman i bezbjednost i ukupan kvalitet života na tim mjestima. Obilasci su nenajavljeni, najavljeni, redovni, vanredni i kontrolni, u zavisnosti od utvrđenog plana rada i eventualno neplaniranih i nepredviđenih prilika koje se pojave tokom godine. “Sagledava SE i analizira zatečeno stanje, u cilju unaprijeđenja sveukupnih uslova i postupanja sa ovim licima i usaglašavanja sa međunarodnim standardima, a sve u cilju prevencije torture i drugih surovih, neljudskih i ponižavajućih kazni ili postupaka”, kazala je Popović. Ona je precizirala da su prošle godine sprovedena 23 obilazka, organa, organizacija i ustanova u kojima su smještena lica lišena slobode ili osobe kojima je ograničeno kretanje, od kojih 12 redovnih i 11 kontrolnih. Sproveden je i jedan ad hoc, odnosno neplanirani obilazak. “Svi obilasci bili su nenajavljeni i izvršeni su radnim i neradnim i u dane praznika, tokom i nakon radnog vremena, a dio i noću”, rekla je Popović. Ona je kazala da u centrima i odjeljenjima bezbjednosti određeni broj prostorija za zadržavanje ne ispunjavaju poželjne standarde koji se tiču kvadrature, prirodne i vještačke svjetlosti kao i higijene. “Zadržana lica koje je tim NPM-a zatekao tokom obilazaka u 2018. godini, nijesu imali primjedbi na postupanje službenih lica u pritvorskim jedinicama. Policijski službenici nemaju psihološku podršku nakon incidentnih događaja, uključujući napade na službenike", navela je Popović. On je naglasila da su ukupni životni uslovi u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Dobroti i dalje jako loši zbog manjka medicinskog osoblja, vrlo loših materjalnih uslova na odjeljenjima, nedostatka kreveta (prenatrpanost), dušeka, posteljine i garderobe za pacijente. Bolnica je, kaže ona, i dalje opterećena takozvanim socijalnim pacijentima, što predstavlja višegodišnji problem. “Materijalni uslovi na klinici za psihijatriju u Podgorici i dalje su veoma loši, iako su izvršena određena materijalna ulaganja. Ovakvi uslovi, ne omogućavaju neophodno pozitivno terapijsko okruženje”, kazala je Popović. (kraj) isf