Podgorica, (MINA) – Direktor Narodnog muzeja Crne Gore (NMCG) Petar Æukoviæ rekao je danas da niko u toj instituciji nije ovlašæen da vraæa ikonu bilo kome, kao i da je mandat Uprave muzeja ogranièen aktom crnogorske vlade. On je reagovao na stav Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) da su sve tri svetinje svojina MCP, kao i da se Ikona Bogorodice Filermske mora sjediniti sa druge dvije svetinje u pravoslavnom hramu dogovorom sa upravom NMCG ili pokretanjem svojinske tužbe pred nadležnim sudom, a teret dokazivanja pripada MCP. »Legitiman je stav da MCP misli da su sve tri relikvije njena svojina, i da im i ikona treba da bude vraæena, na upravu i raspolaganje. Ali, ako je to tako, onda partner za razrješenje ovog spora, pa i za objedinjavanje svetinja onako kako ga razumijeva Mitropolija, ne može da bude Uprava NMCG, jer ona za to nema mandat«, kaže se u reagovanju Æukoviæa dostavljenom agenciji MINA. Taj mandat, kaže on, ima samo Vlada Crne Gore. »Aktom koji nosi oznaku »Str(ogo) pov(jerljivo)«, od 20. januara 1978. godine, Muzejima Cetinje (danas NMCG), predate su na èuvanje, korišæenje i održavanj« dvije ikone, od kojih je jedna bila Ikona Bogorodice Filermske, iako se ona tako ne imenuje, ali je, prema šturom opisu, jasno da se radi o njoj«. Istovremeno, nadležni republièki organ, tada Komisija za vjerska pitanja, zadržava pravo da se ikone ustupe nekome drugom, odnosno »da odluèi o korišæenju ovih predmeta u druge svrhe«. Taj akt potpisao je predsjednik Komisije Radivoje Brajoviæ. »Apsolutno je jasno da niko u NMCG nije ovlašæen da vraæa ikonu bilo kome, te da je mandat uprave muzeja ogranièen ovim aktom. Njega može da izmijeni samo neki novi Vladin akt«, saopštio je Æukoviæ. On navodi da je pristupao dosadašnjim razgovorima poštujuæi legitimnost inicijativa koje su išle odavno u ovom pravcu, poštujuæi i instituciju predsjednika Republike i njegovu težnju da se pronaðe kompromisno rješenje za objedinjavanje ovih relikvija, u interesu poveæavanja razvojnih šansi Cetinja. »Bilo bi pogrešno misliti da bi ovo objedinjavanje, samo po sebi, donijelo med i mlijeko osiromašenom Cetinju, i da bi u javnoj promociji ove ideje trebalo tražiti oslonac za rješenje svih cetinjskih problema. Ne pripada ovo glavnim tokovima cetinjske istorije, niti treba da bude nekakvo središte oko kojeg se vrte planovi za buduænost, ali nema sumnje da Cetinje u razvojnim projekcijama treba da iskoristi sve šanse koje mu stoje na raspolaganju, pa i ovu«. Uèestvovao sam, kaže on, u svim dosadašnjim razgovorima sa punom sviješæu i odgovornošæu pred èinjenicom ogranièenog mandata. »U tom smislu bio sam spreman na kompromisno rješenje koje bi ukljuèivalo oèuvanje nadležnosti nad ikonom Bogorodice Filermske od NMCG, i ostvarivanje interesa muzeja, sa pravom da muzej, ukoliko procijeni da se njegov interes ne ostvaruje, povuèe ikonu u svakom trenutku, da se ikona ne može bez saglasnosti muzeja pokretati bilo gdje iz svetilišta-muzeja«, kazao je Æukoviæ. On je pojasnio da upravu muzeja na takav stav obavezuje vladin akt, u kojem se kaže da se muzeju ikona daje na «èuvanje, korišæenje i održavanje«. »Sve drugo bi bilo protivzakonito i protivpravno«. Prema njegovim rijeèima, u saopštenju Mitropolije data su eksplicitna pravna tumaèenja cijele stvari i zanimljivo je kako se ovaj »suptilni«, eminentno pravni aspekt problema naprosto previða, pa se od muzeja oèekuje ono što njemu po pravu ne pripada. »Nije lijepo pozivati se na pravo, a istovremeno insistirati na neèemu što na pravu nije utemeljeno. Zato ideju da se, preko leða NMCG, »na mala vrata«, eventualno završi jedan posao koji može biti završen samo sa Vladom ili na sudu, apsolutno odbacujem«, saopštio je Æukoviæ. Iz razumijevanja ovog ogranièenog mandata u vezi sa ikonom Bogorodice Filermske proisticale su, kaže Æukoviæ, i njegove aktivnosti u pronalaženju kompromisa, kao i aktivan odnos u definisanju buduæeg svetilišta. »Otuda u inicijalnom idejnom rješenju i izrazito muzejski sadržaji poput spomen soba u kojima bi na muzeološki atraktivan naèin bila predstavljene sve zemlje, odnosno mjesta u kojima je ikona do sada bila, kao i insistiranje na ekonomskim interesima muzeja iskazanim i kroz ideju naplate ulaznica«. Muzej i sada naplaæuje ulaznice, ima znaèajan prihod, koji se iz godine u godinu uveæava upravo zbog ikone, i sasvim je legitimno da i dalje gradi strategiju poslovanja uzimajuæi ovu èinjenicu u obzir. »Poštujuæi stav MCP o višim ciljevima i nespojivosti duhovnosti sa novcem, podsjetiæu da se i u crkvenim krugovima danas niko ne odrièe od moguænosti ekonomske valorizacije i religijskih sadržaja. Postoje za to nebrojeni primjeri«, naglasio je Æukoviæ. Što se svetilišta kao forme tièe, on navodi da je uèestvovao u artikulaciji simulirane peæine kao osnove, uz odgovarajuæe prateæe muzejske sadržaje. »Ovaj izvorni idejni projekat nije podrazumijevao nikakve druge sadržaje, koji su možda svojstveni klasiènije shvaæenoj crkvenoj graðevini: niti trpezarije za sveštenstvo, niti konake, pogotovo nikakve prateæe parkinge (svetilištu bi se apsolutno moralo prilaziti pješke) i sliène stvari« Prema njegovim rijeèima, zbog visoke osjetljivosti mjesta koje je predloženo, samo mjesto i idejni projekat treba da proðu najrigoroznije ocjene nadležnih institucija. »Tako se projekat osnažuje i obezbjeðuje visoku legitimnost za realizaciju, bez obzira na moguæe prigovore«. »Sve što izlazi iz okvira ovako shvaæenog idejnog projekta jeste njegova kompromitacija i zloupotreba, ukljuèujuæi i povredu autorstva«, navodi Æukoviæ. On ne smije da posluži kao izgovor za gradnju nekakvog trodimenzionalnog objekta u slobodnom prostoru na postojeæem platou u susjedstvu Cetinjskog manastira. »Takvom rješenju bih se žestoko usprotivio. Ukoliko bi se na osnovu svih analiza pokazalo da je izvorno idejno rješenje nezadovoljavajuæe, ili je za MPC kao partnera u ovom projektu iz bilo kojih razloga neprihvatljivo, što, smatram moguæim i legitimnim, lokacija bi se, pod uslovom da se zadovolje principi jasno odreðenih mandata, morala tražiti na nekom drugom mjestu«, naglasio je Æukoviæ. (kraj) isf