PODGORICA, 15. juna (Montena-business) - Univerzitet Crne Gore veæ nekoliko godina preduzima odreðene aktivnosti na reformi visokog obrazovanja, ali još nije došlo do znaèajnije transformacije visokoškolskog sistema na prostoru Crne Gore, kazao je u intervjuu za Montenu-business dekan ekonomskog fakulteta u Podgorici profesor Vujica Lazoviæ. Kao moguæ razlog za usporovanje univerzitetskih promjena Lazoviæ je naveo strah onih koji treba da donesu definitivnu odluku, da na taj naèin budu ugrožene njihove pozicije i status na Univerzitetu. On nije iskljuèio ni moguænost da "neki" ljudi ne shvataju znaèaj reformi. * Kako se manifestuje reforma školstva u visokom obrazovanju? - Ono što bi moglo da predstavlja poseban impuls i motivaciju transformacije visokog školstva jeste njegova privatizacija, odnosno stvaranje konkurencije, jer mislim da sada jedan broj univerzitetskih jedinica ima apsolutni monopol na prostoru Crne Gore i u takvoj situaciji nemaju nekog posebnog motiva za reforme. Svakako, jedan broj fakulteta je prinuðen da na brzi naèin izvrši odreðene transformacije. Ja bih to nazvao pokušaj aktiviranja pojasa za spasavanje, a ne nekom temaljitom reformom. Svjedoci smo da je jedan broj fakulteta pred zatvaranjem veæ godinama, jer nemaju dovoljan broj studenata, a odavno broj uposlenih na fakultetu prelazi dva i više puta broj studenata. Ono èemu svakako treba težiti jeste razvoj modularne nastave, prelazak na takozvani kreditni sistem i razvoj visokog obrazovanja po modelu 3+2. Univerzitet mora da odgovori novim uslovima i morao bi da bude predvodnik tih reformi, a ne da je na zaèelju tih procesa. * Šta predviða reforma obrazovanja kada je u pitanju Ekonomski fakultet u Podgorici ? - Ono što mi na Ekonomskom fakultetu preduzimamo je da naše studije dovedemo do nivoa kompaktibilnosti sa studijama na drugim ekonomskim fakultetima unutar Evropske Unije. Sama èinjenica da Ekonomski fakultet posljednjih pet godina upisuju najbolji srednjoškolci, dovoljno govori o našem iskoraku prije pet godina koji je poboljšao normativu. Svakako, imamo i problema u implementaciji, ali napravili smo jedan novi model, liberalni režim studija prožet nizom novih savremenih znanja sa naglašenom praktiènom stranom. Cilj nam je da napravimo dogovor sa nekim od poznatih evropskih i svjetskih univerziteta, kako bi se ušlo u zajednièku obrazovnu proceduru odnosno kako bi studenti ekonomije dobijali diplome koje bi bile validne i na tržištu Evropske Unije. Posebnu pažnju posveæujemo uèenju stranih jezika i informatièkom znanju. o Da li je dovoljno iskorištavana nauèna i intelektualna energija za ukupan razvoj Crne Gore? - Dugo je nauka bila u sjenci politike. Intelektualni, nauèni i struèni potencijali Crne Gore nijesu na najbolji naèin iskorišæeni. Potvrda za ovo je èinjenica da smo devedesetih godina zbog svih nesretnih okolnosti u Republici protjerali jedan broj znaèajnih struènjaka sa Univerziteta koji su za veoma kratko vrijeme dobili potpunu afirmaciju u drugim zemljama, kao vrhunski struènjaci. Desi se ponekada da se uvaži mišljenje nauke, ali se na kraju ideja izgubi jer nauka se stavlja sa strane, a politika dolazi u prvi plan. Mislim da je krajnje vrijeme da nauka i struèni ljudi preuzmu odgovornost za dalji razvoj Crne Gore. * Kako ocjenjujete dosadašnji tok privatizacije u našoj Republici? - Privatizacija u Crnoj Gori odvijala se u potpuno nestabilnim politièkim uslovima, u kojima nije realno oèekivati da æe doæi do ozbiljnijeg upliva stranog kapitala, odnosno veæe zainteresovanosti strateških investitora za kupovinu naših preduzeæa. Meðutim, bolje je bilo uæi u bilo kakav proces privatizacije nego ništa ne uèiniti. Mislim da æe Crna Gora uæi u mnogo mirniju fazu sa sasvim drugaèijim odnosima i sa drugaèijom ekonomskom strukturom, odnosno sa mnogo efikasnijom privredom. Crna Gora je mali prostor, i svi njeni problemi su mali. Ona nije optereæena velikim brojem osiromašene radnièke klase u urbanim centrima kao što je to sluèaj sa drugim zemljama u tranziciji. Ipak, mora se definisati državna strategija, i utvrditi kuda Crna Gora želi da ide i šta su to njene strateške grane razvoja. Mi samo na nivou proste politièke floskule èesto spominjemo turizam i poljoprivredu, a ništa se konkretno u tom smislu, osim par projekata, na preduzima. Crna Gora ima velike potencijale s obzirom na broj stanovnika i mislim da tu ima velike šanse za pronalazak kvalitetnih rješenja. Osnovna stvar jeste politièka stabilizacija i definisanje državno-pravnog statusa, ovako samo gubimo jer smo vezani za sistem koji je u velikim problemima. Mislim da æe mnogo bolje šanse Crnoj Gori biti kada ona, jednog dana, bude samostalna. * Kako komentarišete sadašnji privredni ambijent Crne Gore I kako prevaziæi ove probleme ? - Sa nekim preduzeæima, kao i sa velikim sistemima iz prošlosti treba raskinuti, i što prije iæi u zdrave projekte i tražiti alternativne privredne subjekte. Svake godine se u sisteme koji su u velikim dugovima i onima koji su izgubili tržište, uvijek ulaže samo zbog socijalnog mira i zbog kupovanja politièke podrške. Na žalost, to je samo trošenje sredstava. Da se taj novac uloži u neke zdrave projekte i investicije, vjerovatno za relativno kratko vrijeme bi se apsorbovao taj kontigent radnièke klase i ti ljudi koji su u teškoj situaciji bili upošljeni u zdrave kolektive. Pošto je sadašnja privredna situacija takva kakva jeste, predlaže se nekoliko rješenja, i to: privatizacija, smanjenje broja zaposlenih ili likvidacija gubitnièkih firmi. * Gdje vi nalazite rješenje u ponuðenim formulama? - Ti æe procesi paralelno iæi, a na državi je da obezbijedi prateæi socijalni program koji æe, pri tom, amortizovati problem redukcije radnih mjesta. Èesto se dešavalo da, zbog toga što nije postojao adekvatan socijalni program, reformske ideje dožive krah jer u jednom momentu dolazi do takozvanog velikog socijalnog elektriciteta i sve se završi na jedan naèin koji kompletno društvo vraæa nekoliko koraka unazad. Dakle, zadatak države je da ima socijalni program ali ne da država daje firmama pare da kupe socijalni mir radi politièke podrške, kao što je bilo do sada. * Ako, doðe, kako predviðate, do ponovnog gubitka radnih mjesta šta æe se dogoditi u Crnoj Gori ? - Jedan broj ljudi je i danas, iako je formalno zaposlen, bez posla. Ne može se reæi da èovjek ima posao ako cijele godine ne prima platu i ako mu je plata minimalna da ne može da obezbijedi egzistenciju. U jednom teškom periodu ljudi su radili poslove koji su bili na granici zakona, ali to nije znaèajno. Mnogo su opasniji oni sa krupnim poslovima koji su se, na žalost, dešavali na ovim prostorima. Ali koliko god proces bio rizièan, èinjenica je da Crna Gora mora iæi u pravcu privatizacije, a na državi je da ljudima obezbijedi socijalnu sigurnost i novi posao. U svim zemljama tranzicije, vlasnièki i drugi oblici transformacije privrede, sami po sebi nose probleme sive ekonomije, mita i korupcije. Dolazi do raslojavanja društva na tanak sloj bogatih i veliki broj siromašnih. * Koliko su po vašem mišljenju ove pojave prisutne u Crnoj Gori Crna Gora dijeli sudbinu svih drugih zemalja u tranziciji? - Mi smo skoro deset godina bili izolovani, a sami znamo kako jedna izolovana ekonomija i privreda funkcionišu i nije se ni èuditi što se u tim uslovima razvio takozvani sivi sektor. To je karakteristika za sva ekonomski neefikasna društva. Ne treba gajiti zablude, danas gotovo da nema države bez sive ekonomije, kriminala i korupcije. Zadatak organizovanih društava je da se bore protiv toga i da ga što je moguæe više svedu na najmanju mjeru. Meðutim, svjedoci smo da afere koje su zadnjih godina potresale Evropu svima nama dovodili pod znak pitanja tu prièu o èistoj evropskoj demokratiji, tržišnim sistemima i jakim pravnim državama. * S obzirom da Crna Gora ne može oèekivati izdašniju meðunarodnu finansijsku pomoæ dok je u okviru SRJ, a stanje u zemlji je izuzetno teško, da li je realno oèekivati u narednom periodu nastanak socijalnih nemira u Crnoj Gori? - To je pitanje dosta aktuelno zato što mi ulazimo u fazu takozvane stagnacije u tom smislu I što se oèekivalo da æe prije biti završen proces državnog osamostaljenja Crne Gore, i da æe se Crna Gora prije pojaviti kao meðunarodni subjekt u direktnim pregovorima sa svjetskim finansijskim institucijama. Meðutim, kako do toga nije došlo, i kako proces privatizacije sporo ide zbog svih okolnosti, postoji opasnost od tih socijalnih nemira. Mislim da æe Vlada i državni organi iæi starom tehnologijom, što se pokazuje zadnjih dana. To znaèi da æe ublažavati te nemire odreðenim davanjima, odlaganjem problema, a ne pravljenjem modula da se problem trajno riješi. * Odakle novac za ,,smirivanje socijalnih nemira" kada su strane finansijske dotacije smanjene ili ih uopšte nema? - Vjerovatno æe biti nešto drugo u toj raspodjeli siromaštva, vjerovatno æe nešto drugo biti zakinuto. Dakle, pitanje je samo kako u datom momentu ugasiti vatru pa æemo se poslije snalaziti. Mislim da tu treba iæi sa jednom otvorenom politikom, da se jednom preciznom prièom treba suoèiti sa problemima i tražiti odgovarajuæa rješenja. Meðutim, što se tièe meðunarodne pomoæi Crnoj Gori ja mislim da æe se od jeseni desiti neke veoma bitne promjene koje æe iæi u prilog Crnoj Gori, odnosno poboljšanju njene situacije na meðunarodnim pozicijama. (kraj) 98156MNA