Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Crna Gora treba da primijeni principe dobrog korporativnog upravljanja i širi opštu svijest o njegovim vrijednostima, preporuèuje profesor ovog predmeta na italijanskom Bokoni /Bocconi/ univerzitetu, Alessandro Zattoni. On je rekao da su ti principi transparentnost i izvještavanje, odgovornost top menadžera i glavnih aktera, kao i efikasna provjera i ravnoteža. “Menadžeri u javnom i privatnom sektoru, akcionari i zaposleni treba da budu svjesni da najbolja praksa korporativnog upravljanja može voditi ekonomski rast i poveæati povjerenje lokalnih i meðunarodnih investitora u crnogorsku privredu”, kazao je Zattoni agenciji Mina-business. “To je za dobrobit cijelog sistema”. Na kraju, ali ne najmanje važno, dodao je on, posebno se preporuèuje usvajanje i primjena kodeksa korporativnog upravljanja na osnovu najbolje svjetske prakse. “Neke tranzicione zemlje, poput Slovenije i Slovaèke, na primjer, veæ su ga usvojile”. Zattoni je i profesor menadžmenta na napuljskom Parthenope univerzitetu, kao i strategije i upravljanja na Poslovnoj školi Bokoni. Nedavno je u Crnoj Gori bio predavaè na radionici o korporativnom upravljanju, koju su organizovali Fond za razvoj i Evropska agencija za rekonstrukciju. On je rekao da korporativno upravljanje u užem smislu, podrazumijeva kompoziciju, strukturu i procese na osnovu kojih bord direktora kompanije treba da obezbijedi odgovornost prema akcionarima i njihovu maksimalnu korist. U širem smilu, odnosi se na cijeli set zakonskih, kulturnih i institucionalnih aranžmana koji pomažu da se upravlja kompanijom. “Oni obuhvataju oblike korporativnih finansija, garancija i zakona o steèaju, propise u vezi sa ponašanjem fiansijskih institucija, praksu o radnim odnosima, ugovorima, svojinskim pravima, sistemima kompenzacija, internog izvještavanja i kontrole”, objasnio je Zattoni. U odnosu na akcionare, korporativno upravljanje uglavnom ima veze sa zaštitom njihovih prava, a u vezi sa bordom direktora sa njegovim zadatkom, sastavom, glavnim funkcijama, moæi i operativnim mehanizmima. “Jasno je da su sistemi korporativnog upravljanja veoma složeni, kao i da treba da budu pažljivo i kreirani u skladu sa socijalnim, politièkim, zakonskim i ekonomskim okruženjem. Oni ne mogu biti doslovno preuzeti od neke druge zemlje, posebno ne u tranzicionim priviredama”, ocijenio je Zattoni. Prema njegovim rijeèima, korporativno upravljanje je važno jer se smatra jednim od kljuènih elemenata koje kompaniju vode naprijed i, uopšteno, doprinosi održivom razvoju ekonomskog sistema. Efikasan sistem korporativnog upravljanja pomaže u obezbjeðenju stepena povjerenja koji je neophodan za pravilno funkcionisanje tržišne ekonomije, èiji je rezultat doprinos padu cijene kapitala, što ohrabruje firme da efikasnije koriste resurse. Drugim rijeèima, dobro korporativno upravljanje znaèi efikasnije korišæenje resursa, bolji pristup kapitalu, rast šansi za zapošljavanje i efikasan razvoj tržišta kapitala. “Važnost korporativnog upravljanja je jasna meðunarodnim investitorima. Oni tjeraju svjetske kompanije da se ponašaju u skladu sa standardima korporativnog upravljanja kako bi olakšali pristup kapitalu”, podsjetio je Zattoni. Glavni principi dobrog korporativnog upravljanja, kako je dodao, povezani su sa transparentnošæu i dostupnošæu, kako bi svi zainteresovani i javnost mogli da procijene pravednost i efikasnost odluka top menadžera. Ukljuèuju i odgovornost top menadžera i glavnih igraèa pred akcionarima i revizorima, kao i primjenu seta mehanizama za provjeru i ravnotežu stvorenih u cilju izbjegavanja jakog i nekontrolisanog liderstva. “Pošto je veoma povezano sa pravnim sistemom, zahtijeva i jasna svojinska i prava ulagaèa kako bi im se garantovalo da se njihovim novcem dobro upravlja. Nedavni skandali u svijetu, poput amerièkih kompanija Vorldkom /Worldcom/ i Enron ili italijanskih Parmalat i Æirio /Cirio/, pokazuju šta može da se desi kad se ovi principi ne poštuju”, Zattonijeva je sugestija. On je objasnio da postoji mnogo modela korporativnog upravljanja, ali se razlika najèešæe pravi izmeðu anglo-saksonskog i njemaèko-japanskog. Anglosaksonski model, suprotno njemaèko-japanskom, karakterišu nizak stepen koncentracije vlasništva, jako liderstvo, dobro razvijeno finansijsko tržiše i slaba veza izmeðu banaka i industrijskih preduzeæa. “Oba modela imaju sopstvene osobenosti, prednosti i mane. Na primjer, amerièke kompanije na finansijski kolaps reaguju brojnim otkazima, što berza obièno nagradi rastom njihovih akcija, dok njemaèke i japanske teže da naðu rješenje štiteæi zaposlene”, podsjetio je Zatoni. “Oèigledno, na model jak uticaj imaju institucije i kulturno nasljeðe zemlje u kojoj je razvijen”. Brojne su i razlike izmeðu korporativnog upravljanja u razvijenim i zemljama u tranziciji, meðu kojima su najvažnije snaga zaštite svojinskih i ulagaèkih prava, stepen tržišne kulture, nivo transaparentnosti i dostupnosti važnih informacija o kompaniji i potreba za stvaranjem moænih i efikasnih institucija koje podržavaju vladavinu prava. “Zbog toga je korporativno upravljanje jednako važno u tranzicionim i razvijenim zemljama, možda u ovim drugim još više. Svjetska banka, Meðunarodni monetarni fond, Evropska unija, ulažu dosta novca i napora u podršku standardima korporativnog upravljanja u zemljama u tranziciji”, kazao je Zattoni. On je rekao da je jugoistoèna Evropa trenutno u drugoj fazi prihvatanja korporativnog upravljanja, kada je usmjerena na vladavinu prava i jaèanje prakse, nakon što je stvorila zakonodavni okvir. O tome ko treba da kontroliše i ocjenjuje praksu korporativnog upravljanja postoje razlièita mišljenja, pošto neki struènjaci vjeruju u takozvani efekat reputacije, što znaèi da æe tržište kazniti loše ponašanje i menadžment, dok drugi vjeruju da sistem unutrašnje i spoljne kontrole treba da obezbijede odgovornost menadžera i poštovanje pravila. “Vjerovatno su oba pogleda prikladna i doprinose obezbjeðivanju dobrog korporativnog upravljanja. U svakom sluèaju, i tržište i kontrola mogu samo smanjiti vjerovatnoæu, ali, na žalost, ne i potpuno eliminisati rizik od korporativnih skandala”, smatra Zattoni. Ponašanje menadžera se sa ciljevima kompanije usklaðuje kroz šeme nagraðivanja, povezujuæi nagrade sa ostvarivanjem specifiènih, mjerljivih i ciljeva koji se lako mogu kontrolisati. Dobro kreirana šema nagraðivanja treba da bude povezana sa modelom firme i njenim ciljevima, transparentna i laka za razumijevanje, objavljena i predstavlja samo dio zarade menadžera. Šeme nagraðivanja menadžera daju dobre rezultate samo u kompanijama u kojima su oni ohrabreni na aktivno uèešæe u odluèivanju, rekao je Zattoni i naglasio da æe, ako nijesu dobro kreirane, stvarati mnogo prepreka. “One ne samo da su veoma korisne za rješavanje moguæih sukoba izmeðu interesa menadžera i akcionara, veæ su i dragocjen strateški alat i glavni faktor uspjeha kompanije suoèene sa meðunarodnom konkurencijom. U stvari, nagrade su ono što motiviše i pokreæe ljude, pa usmjeravaju i promjene u upravljanju”, njegov je zakljuèak. (kraj) anf/bvm