Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Najveæi problem crnogorske ekonomije je što veæina ljudi oèekuje od države ili donatora finansijsku pomoæ, a to dokazuje i iznos Budžeta koji je ogroman za Crnu Goru, ocijenio je danas profesor podgorièkog Ekonomskog fakulteta, Veselin Vukotiæ. Prema njegovim rijeèima, mali broj ljudi shvata da treba da brine o sebi, svom poslu i da zaradi za sebe. “Teško je postiæi produktivnost u ovim uslovima i obezbijediti da deset odsto stanovništva, koje zvanièno produktivno radi, izdržava ostalih 90”, rekao je Vukotiæ u intervjuu za agenciju Mina-business. Skupština Crne Gore usvojila je nedavno republièki Budžet za ovu godinu, èija je ukupna vrijednost preko 431 miliona EUR. Zarade u crnogorskoj ekonomiji, kaže Vukotiæ, determinisane su minimalnom platom, koja prije svega važi za administraciju u kojoj radi skoro treæina ukupno zaposlenih, a ne produktivnošæu i efikasnošæu. “Sve se gleda sa troškovne strane, a niko ne pita za prihode. Pitajte bilo kojeg domaæina je li stekao imetak trošeæi više nego što prihoduje. Kada na javnoj sceni Crne Gore, koja oblikuje mišljenje ljudi, bude više onih na prihodnoj strani, biæe to znak trajnijeg ozdravljenja. Danas trošadžije kolo vode”, tvrdi Vukotiæ. On smatra da crnogorska vlast naredne godine treba najviše pažnje da posveti oèuvanju eura, jer bez njega koncept Vlade pada. “Bez eura nema koncepta mikro-države, odnosno nižih administrativnih troškova po jedinici proizvoda. Ovaj koncept je jedino rješenje u narednim decenijama, jer æe poveæati konkurentske prednosti proizvoda, što traži mnogo veæi stepen otvorenosti. Visoke carine ruše euro za nekoliko mjeseci”, ocijenio je Vukotiæ. Za njega je crnogorska ekonomija daleko od liberalne. Crna Gora i Srbija na listi ekonomskih sloboda zemalja istoène Evrope, prema visini poreza, carina, slobodi trgovine i zaštiti svojinskih prava, dijele posljednje mjesto sa Bjelorusijom. Crnogorska Vlada, predlaže Vukotiæ, treba da u naredne èetiri godine sredi politièki, administrativni i sudski okvir, što bi postaklo produktivno zapošljavanje i razvoj preduzetništva, kljuèni cilj ekonomije. On smatra da je u prošloj godini trebalo uraditi više, kao i da su reforme bile usporene, posebno u implementaciji zakona, politièkog, administrativnog i sudskog okvira. «Bila je to godina politièara, povelje i izbora, koji su gušili i onako iznurenu ekonomiju, ali i u takvoj situaciji nešto se pozitivno dešavalo. Makroekonomska stabilnost, mjerena inflacijom, je nešto veæa, ima pozitivnih trendova kod zaposlenosti, a oko 400 hiljada graðana postali su vlasnici preduzeæa i privatizacionih fondova», rekao je Vukotiæ. Kao pozitivan primjer on navodi i da je na tržištu obveznica i akcija promet bio blizu 100 milona EUR, što nije za potcjenjivanje. Vukotiæ smatra da poreski zakoni nijesu kljuè reformi, veæ preduzetnièka energija sposobnih i hrabrih pojedinaca, koji imaju “petlje” da ulože sebe, porodice i novac u nove kompanije razvijajuæi na taj naèin kapitalistièku kulturu. “Porezi su još stvar odluke vlade, a ne pregovora sa poslodavcima. Ne postoji pritisak onih koji plaæaju poreze na one koji donose i odreðuju stope, a niko na izborima ne pita o tome. U takvoj monopolistièkoj poziciji je i normalno da su porezi visoki, a da se plaæanje izbjegava”, dodao je Vukotiæ. Ne može organ zadužen za poresku disciplinu, kaže on, ne plaæajuæi, na primjer doprinose za zaposlene u državnoj administraciji, zahtijevati da drugi to rade. Sadašnji koncept je, za Vukotiæa, suviše socijalno orjentisan, jer više brine o rashodnoj strani budžeta, a manje o onima koji ga pune. Na pitanje da li su Crnoj Gori potrebni veliki kombinati i industrijski reprolanci, on je odgovorio da bi, kada ne bi postojala realnost, bilo mnogo bolje da je na podruèju Kombinata aluminijuma osnovana Silikonska dolina. “Uradimo sistemski ono što treba da uradimo, pa neka tržište procijeni da li su KAP, Željezara, Elektroprivreda ili Boksiti, potrebni, ne Crnoj Gori, nego vlasnicima, menadžerima, zaposlenima, penzionerima i njihovim porodicama. Uvedimo tržišne umjesto dogovorno-politièkih i socijalnih kriterijuma u ovom lancu i dobiæemo odgovor”, poreporuèio je Vukotiæ. Kako je rekao, sve dok tržište ne zamijeni sveznajuæi um pojedinaca, neæemo znati odgovor na ova pitanja, niti šta je alternativa i koliko ona košta, jer je opasno lomiti ozbiljne stvari preko koljena, tim prije što se to tièe ljudi. (kraj) kmh/anf