Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Predlog zakona o raftingu biæe neprimjenjiv ukoliko Crna Gora i Bosna i Hercegovina (BiH) ne urede meðusobne odnose u korišæenju rijeke Tare na dijelu u kojem je ona državna granica, ocijenili su iz Udruženja raftera Crne Gore. Èlan Upravnog odbora Udruženja, Veljko Vujanoviæ kazao agenciji Mina-business da je Predlog zakona o raftingu, koji je u skupštinskoj proceduri, napravljen sa dosta propusta i uz nepoznavanje materije. Predlog zakona je, kako tvrdi, prepun manjkavosti koje su proizašle iz prepisivanja stavova iz Uredbe o èamcima koja se odnosi na plovidbu morem i mirnim vodama. “Želja predlagaèa zakona da se postigne racionalno rešenje u smislu kreiranja zakona i korišæenja postojeæeg nadzora luèke kapetanije, rezultirala je haotiènim Predlogom zakona o raftingu”, rekao je Vujanoviæ. On smatra da je procedura koja se odnosi na pregled èamca, a koja je iz Uredbe prenijeta u Predlog zakona, nepotrebna i neprimjenjiva u tehnièkom dijelu. Taj zakljuèak, kako je kazao Vujanoviæ, donijet je uz konsultacije sa upravom pomorske sigurnosti iz Tivta. “Rafting èamci, izmeðu ostalog, nemaju utisnut ni serijski broj proizvoda što dovodi u pitanje moguænost njihove identifikacije prilikom tehnièkog pregleda”, kazao je Vujanoviæ. U Udruženju raftera smatraju i da je zahtijev za izdavanje odobrenja za obavljanje usluga raftinga u Predlogu zakona svojevrsna biznis barijera. “Predlagaè zakona kao da je više vodio raèuna o broju taksi koju æe plaæati rafter kako bi legalno obavljali djelatnost, nego o moguænostima otvaranja novih radnih mijesta u turizmu”, poruèio je Vujanoviæ. On smatra i da je procedura obezbijeðivanja potrebnih dokumenta za obavljanje raftinga dosta komlikovana. “Da bi obezbjedio potrebna dokumenta jedan skiper iz Plužina treba da odveze èamac na pregled u Tivat, traži njegov upis kod luèke kapetanije u Virpazaru ili Baru, ide na obuku tamo gdje bude stacionirana škola, polaže ispit pred struènom komisijom, recimo u Podgorici, pa onda ispuni zahtjev i podnese svojoj lokalnoj upravi u Plužinama da mu izda odobrenje za rad”, objasnio je Vujanoviæ. Za to mu, kako je kazao, ukoliko je vješt treba pola godine i pozamašna svota novca. “Zaista se pitam koji æe se mladi èovjek opredijeliti da se bavi raftinom sa ovakvom regulativom”, naveo je Vujanoviæ. Za Udruženje je sporna i èinjenica da se usluga raftinga, odnosno splavarenja može obavljati u periodu od 15. aprila do 1. oktobra. “Zašto bi mi ukidali rafting u januaru ako postoji interesovanje turista? To je jedna od neznalaèkih grešaka onih koji su pravili Predlog zakona jer rafting se može ocjenjivati da je opasan po vodostaju, a ne po godišnjem dobu. To su neke norme koje su poznate u svijetu, jer se rafting ocjenjuje po brzini rijeke, a ne po godišnjem dobu”, objasnio je Vujanoviæ. Vlada je Predlog zakona o raftingu, donijela zbog, kako su kazali, problema koji se javljaju prilikom pružanja te usluge i pored toga što postoji veliko interesovanje turista. Problemi se ogledaju u obezbijeðivanju sigurnosti i bezbjednosti turista na vodi, izmirivanju poreskih obaveza i odobrenjima za obavljanje te vrste djelatnosti. Najviše nepravilnosti, kako su naveli iz Vlade, uoèeno je u nepostojanju akta o godišnjoj registraciji i dozvole za plovidbu èamca, polise osiguranja korisnika usluga, kao i opšte registracije pružaoca usluga kod Poreske uprave (PU). U Predlogu zakona precizno su definisane rafting rute i godišnji režim pružanja usluga, sposobnost za plovidbu i stuèna osposobljenost, odobrenje za obavljanje djelatnosti, sigurnosna pravila, nadzori i kaznene odredbe. (kraj) jlb/nar