Podgorica, (MINA) – U Srbiji i Crnoj Gori (SCG), od 2001. godine do danas, identifikovano je 61 dijete žrtva trafikinga, od èega pet u Crnoj Gori, prema istraživanju «Nièija djeca», koje je predstavljeno danas u Podgorici. Istraživanje o trgovini djecom u SCG je sproveo Centar za testiranje, evaluaciju i istraživanje (CETI) iz Beograda, na incijativu britanske organizacije «Save the Children». Predstavnica te organizacije Ana Stojoviæ Jankoviæ objasnila je da je obim trgovine ljudima gotovo nemoguæe utvrditi jer je ta pojava kao oblik dobro organizovanog kriminala skrivena od oèiju javnosti. «Mi smo inicirali istraživanje kako bismo došli do obuhvatnijih saznanja o rasprostranjenosti, specifiènim oblicima pojave i profilima djece žrtava u našoj zemlji i potom razvili mjere za uspješnije identifikovanje, prevenciju i adenkvatnu pomoæ i podršku djeci žrtvama trgovine», rekla je Stojoviæ Jankoviæ. Tokom istraživanja korišæeni su razlièiti izvori i metode prikupljanja podataka, ukljuèujuæi analizu postojeæih podataka o djeci žrtvama trgovine u SCG, i intervjue sa predstavnicima državnih organa, vladinih i nevladinih organizacija. Istraživaè CETI-ja Nevenka Žegarac je kazala da su 2001. i 2002. godine sve identifikovane žrtve bile strani državljani, dok je 70 odsto identifikovane djece žrtava trgovine tokom 2004. godine bila domaæi državljani, njih 17. «Tada je registrovan porast na 24 žrtve, a nekoliko djece koju su identifikovale domaæe službe nijesu oznaèene kao žrtve trgovine prema kriterijumima Meðunarodne organizacije za miGracije», rekla je Žegarac, dodajuæi da su 46 odsto bila romska djeca. Identifikovane žrtve najveæim dijelom su djevojèice, koje su u oko 90 odsto sluèajeva regrutovane na uzrastu od 16 do 17 godina. Veæina domaæe djece bilo je korišæeno za prosjaèenje, dok su djeca strani državljani bilA uglavnom seksualno eksploatisana. Žegarac je kazala da od regrutacije do identifikacije proðe najmanje godina, kao i da su posebno rizièna djeca koja napuštaju osnovnu školu ili ne nastave školovanje nakon nje. «U 90 odsto sluèajeva dijete je namamila osoba iz neposrednog okruženja – poznanik, srodnik ili prijatelj porodice", rekla je Žegarac. Prema njenim rijeèima, izraženi faktori rizika kada je u pitanju trgovina djecom su siromaštvo ili nepotpuna porodica, emocionalno zanemarivanje, fizièko i emocionalno zlostavljanje. Žegarac je ocijenila da su prethodne dvije godine evidentni napori da se poboljša društvena vidljivost pojave, ali da postojeæe vrste pomoæi i podrške ne odgovaraju u dovoljnoj mjeri posebnim potrebama djece. "Nedostaju i jasne definicije i razvijeni indikatori koji se odnose na djecu žrtve razlièitih oblika trgovine, a postoji i znatna konfuzija u razlikovanju razlièitih stanja koja su ugrožavajuæa po djecu, tako da mnoga djeca nijesu adekvatno prepoznata" upozorila je Žegarac. Ona je navela da tada postoji opasnost od "oèiglednih" rješenja, pa je oko 80 odsto djece žrtava trgovine isuviše brzo vraæeno u svoju porodicu, odnosno u sredinu nešto ranije stvorila okolnosti za trgovinu i eksploataciju. Žegarac je istakla da je neophodno uspostaviti bolju regionalnu saradnju, kao i saradnju sa službama i organizacijama zapadnih zemalja koje pružaju pomoæ djeci žrtvama trgovine. (kraj) mib/isf