Pariz, 21. avgust (Montena-business) – U nekim od 11 zemalja Evropske unije, koje æe 1. janura ove godine uvesti zajednièku valutu euro, sa zabrinutošæu razmišljaju i o psihološkom dejstvu te novine. Kako prenosi agencija Sense, u Portugalu æe se minimalni lièni dohodak moæi isplatiti jednom novèanicom od 500 eura (oko hiljadu DEM). Zato nijesu štampali ne samo banknote od 500 nego ni one od 200 eura, ali ih neæe moæi eliminisati iz opticaja, ako ni zbog èeg drugog, onda zbog turista. Slièno je u Španiji, pa èak i u Francuskoj, u èijoj monetarnoj tradiciji takoðe nema "krupnih" novèanica. Najveæa je ona od 500 franaka, èija je protivrijednost 76 eura. U ovoj zemlji "minimalac" je ispod vrijednosti dvije novèanice od 500 eura. Jedino Njemaèka može parirati euru ukrupno, jer je odavno u opticaj uvela novèanice od 500 i hiljadu DEM. Dakle, najviša marka je na nivou najkrupnijeg eura. Francuska, koja je prva poèela štampati i kovati novu evropsku novèanicu, izbjegla je da se bavi onima od 100, 200 i 500 eura. Meðutim razlozi za to nisu psihološke, nego tehnološke prirode. Štampanje "krupnih" eura je izuzetno komplikovano i skupo, pa su to Francuzi diskretno izbjegli, prepustivši taj posao Belgijancima. Iz francuskih kovnica novca u maju 1998. su izišli prvi metalni euri. Do kraja ove godine u njima æe se proizvesti èak 8,15 milijardi kovanog novca raznih vrijednosti. Meðutim, njemaèki automati za prodaju cigareta i sokova "alergièni" su na francuski euro. Struènjaci, koji pripremaju te aparate za prelazak na euro, su konstatovali da metalne novèiæe od jedan i dva eura, proizvedene u Francuskoj, ovi automati izbacuju kao pogrešne. Navodno su ih francuske kovnice poèele proizvoditi prije nego što je Centralna evropska banka definisala standarde kojima moraju nepogriješivo odgovarati. Francusko Ministarstvo ekonomije odmah je demantovalo te navode. Meðutim, taj "sitni" problem eura time nije iskljuèen. Veæina zemlja Eurolanda proizvodi metalni euro, u èijem sastavu su bakar i nikal. Njihova proizvodnja takoðe nije jednostavna, tako da se može dogoditi da euro nije svuda isti. Razlike u otisku ili težini, neprimjetne za oko i ruku èovjekovu, mogu biti presudne za njihovu upotrebu u automatima. Ali ako je francusko ministarstvo u pravu i ako je sve u redu s metalnim eurom proizvedenim u toj zemlji, ostaje da se riješi niz drugih problema. U Francuskoj je u upotrebi preko pola miliona automata. Svi oni se do prvog januara moraju "nauèiti" da umjesto franka "gutaju" euro. To "osposobljavanje" po aparatu košta izmeðu 2,5 i 3.5 hiljada franaka (od oko 700 do više od hiljadu DEM). Koliki su troškovi prelaska na euro samo u tom sporednom domenu nije teško izraèunati. Tri èetvrtine tih aparata je veæ prilagoðeno i istestirano u gradiæu Pesak, gdje se nalazi fabrika za kovanje metalnog eura. Preostala èetvrtina æe da proðe kroz tu operaciju u slijedeæih 160 dana koliko je preostalo do velike monetarne promjene u Evropi. Još jedan problem se nametnuo u vezi sa prodajom na ovaj naèin, aparati su "naviknuti" na okrugle cijene. Na primjer, flaša soka iz automata na nekoj pariskoj metro stanici košta 10 franaka. Od prvog januara æe to biti 1,53 eura. Znaèi biæe potrebno ubaciti pet novèiæa umjesto jednog da bi se dobila, recimo, flaša Coca-cole. Sa najsitnijim novèiæima automati najteže izlaze na kraj i mogu postati alergièni na njih. Rješenje se traži u zaokrugljivanju cijena, ali pitanje je na èiji raèun. Pretpostavlja se da æe pomenuta Coca-cola od prvog januara koštati jedan i po euro, što znaèi 9,84 franka. Što se toga tièe, potrošaèi bez umnje neæe imati ništa protiv. Ali pitanje je kako æe reagovati u sluèajevima kad se cijene budu zaokružile na njihov teret, navodi agencija Sense. (kraj)