Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Nacrtom novog Zakona o radu ukidaju se ili umanjuju stečena prava radnika, diskriminišu građani i ne poštuju univerzalna ljudska prava, ustvrdio je član Radne grupe u ime civilnog sektora i predsjednik Udruženja za prava radnika Status, Radoje Lakušić, za Vijesti. On posebno prigovara na ukidanje obaveze javnog oglašavanja radnih mjesta u primjerenom roku i zastaru potraživanja iz rada u roku od četiri godine. Prema njegovim riječima, usaglašavanje Zakona sa standardima Evropske unije (EU) i univerzalnim pravima građana otežavali su i sindikalni predstavnici, a posebno poslodavci. U ime civilnog sektora, Lakušić je pozvao Ministarstvo rada i ostale perdstavnike Vlade da se u pripremi zakona za Evropsku komisiju (EK) izvrše izmjene i dopune i usklade sa direktivama EU, univerzalnim ljudskim pravima i pravima iz rada. Lakušić je posebno istakao prijavljivanje i javno oglašavanje slobodnih radnih mjesta, koje je važećim Zakonom, ali i novim tekstom Nacrta urađeno da je „Zavod za zapošljavanje dužan, na zahtjev poslodavaca, da slobodno radno mjesto javno oglasi“, što podrazumijeva da se to može uraditi isključivo na zahtjev poslodavaca. On predviđa „izuzetno“ obavezu da se javno oglasi slobodno radno mjesto u javnim preduzećima, privrednim društvima, čiji je većinski vlasnik ili osnivač država i u javnim ustanovama, ali nije određena dužina trajanja oglasa, pa to može biti jedan dan, državni praznik ili vikend. „Ovim odredbama Zakona ne poštuju se Ustavom garantovana prava da „svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja i da su svi pred zakonom jednaki“, naveo je Lakušić. Prema njegovim riječima, u tm slučaju diskrimisani su svi nezaposleni i zaposleni građani za zaposlenje i pospješuje se diskriminacija. Nacrtom Zakona o radu utvrđuju se rokovi zastrjelosti potraživanja iz radnog odnosa prvi put u radnom zakonodavstvu. On je kazao da je Ustavom Crne Gore garantovano da zaposleni imaju pravo na odgovarajuću zaradu, kao i da je socijalno osiguranje zaposlenih obavezno, a odredba Nacrta zakona ograničava to pravo. Lakušić procjenjuje da grupa od 50 hiljada radnika “nikada neće biti u mogučnosti da ostvari pravo na manje isplaćenu zaradu, zarađena uvećanja po svim osnovama i druga lična primanja u ostavljenom roku zastarjelosti“. Radi se, kako je objasnio, o zaposenima u „trgovini, građevinarstvu, ugostiteljstvu i drugim djelatnostima u privatnom sektoru, jer tamo rade pod prijetnjom, strahom i stresom, često i mobingom, da usled straha od otkaza ne smiju ni pitati za svoja prava, a kamoli podnijeti tužbu sudu ili uložiti žalbu nekoj drugoj instituciji, Inspekciji rada ili Agenciji za sprječavanje korupcije, jer ih čeka otkaz“. „Naš predlog bio je da, ako se odredi zakonom zastara, da taj rok teče od dana prestanka radnog odnosa kod tog poslodavca, što nije prihvaćeno. Druge velike grupe koje će biti zakinute za svoja prava su bivši radnici čija su preduzeća u stečaju, penzioneri sa privremenim rješenjima kojima nije uplaćen veliki dio doprinosa iz socijalnog osiguranja, zaposleni u velikim kompanijama čiji su žiro računi u dužoj i dubokoj blokadi“, zaključio je Lakušić. (kraj) mpa