Podgorica, (MINA-BUSINESS) - Uslov za priznanje strane sudske presude u Crnoj Gori je da je ona pravosnažna i izvršna, da je tokom suðenja poštovano pravo odbrane i da njome nije povrijeðen javni poredak druge države, saopštio je profesor meðunarodnog prava, Blagota Mitriæ. On je, komentarišuæi odluku suda u Nikoziji, u vezi sa Kombinatom aluminijuma Podgorica (KAP), kazao da je to veoma kompleksna pravna materija, koja je predmet prouèavanja Meðunarodnog privatnog prava. »Moj prvi profesorski utisak, kada sam proèitao razna mišljenja o presudi suda u Nikoziji protiv Crne Gore, bili su službeni pravni savjati dati našem premijeru da je Crna Gora uradila sve što je do nje (parafrazirano). Odmah sam ovakve pravne savjete nazavao »danajskim«, jer se od ovakvih pravnih savjeta savjetovani premijer mora èuvati. Zašto? Zato što su ovi savjeti povodom konkretnog spora u direktnoj suprotnosti sa èlanom 9 Ustava koji ureðuje pravni poredak naše države«, rekao je Mitriæ agenciji Mina-business. On je podsjetio da je u èlanu 9 Ustava navedeno da su potvrðeni i objavljeni meðunarodni ugovori i opšteprihvaæena pravila meðunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaæim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose ureðuju drukèije od unutrašnjeg zakonodavstva. »Sa aspekta meðunarodnog privatnog prava pomenutoj presudi suda u Nikoziji, morao je da prethodi ugovor o izboru sudske nadležnosti, takozvani prorogacioni sporazum, kojim ugovorne stranke odreðuju sud neke države koji æe eventualno odluèivati o nekoj njihovoj pravnoj stvari, u sluèaju nastanka spora. Prorogacioni sporazum može biti poseban ugovor, a može biti prorogaciona odredba u ugovoru o osnovnom pravnom poslu i on se obièno uraðuje izrièito, a može biti i preæutno, koji se naèin izbjegava, radi lakšeg dokazivanja postojanja prorogacionog sporazuma na izrièit naèin (expressis verbis). Obièno se u ovim i sliènim pravnim sporovima unosi klauzula da se ugovara nadležnost suda odreðene države i da se njegova presuda priznaje kao konaèna, za razliku od odluka arbitraža èija se konaèna odluka u pojedinim pravnim situacijama može osporavati tužbom«, objasnio je Mitriæ. Prema njegovim rijeèima, što se tièe pritanja priznanja i izvršenja strane sudske presude u uporednom pravu postoji pet pravnih sistema - ogranièene i neogranièene kontrole, revizije iz osnova, sistem prima facie evidens (kad se pred sudom koji odluèuje o priznanju u naèelu vodi nov postupak, koji zapoèine tužbom actio rei iudicati) i peti sistem, sistem na osnovu meðunarodnih ugovora. Crnogorski pravni sistem, kako je dodao, prihvata sistem ogranièene kontrole u kome se omoguæava izvjesna kontrola strane sudske presude i tom kontrolom se preispituje da li su ispunjeni odreðeni uslovi za priznanje i izvršenje te presude i odnosi se uglavnom na formalnu stranu inostrane odluke. »Što je najznaèajnije, po ovom sistemu koje prihvata naše pravo moguæa su samo dva pravna riješenja – prvo, da se prizna strana presuda oankva kakva jeste i drugo da se uskrati njeno priznanje iz odreðenih razloga. A osnovni uslovi za priznanje strane sudske presude, pa i ove da se radi nesumnjivo o pravosnažnoj i izvršnoj presudi, zatim da je tokom suðenja poštovano pravo odbrane, zatim da nije njome povrijeðen javni poredak druge države i drugo«, naveo je Mitriæ. Što se tièe primjene mjerodavnog prava za ovu vrstu mjerodavnih poslova, kako je dodao, same ugovorne stranke odreðuju koje æe se države pravo primijeniti na njihov pravni odnos u sluèaju spora kroz autonomiju volje stranaka. »Naravno, da u pogledu korišæenja instituta autonomije volje stranaka postoji sijaset pravnih finesa, poèev od naèina zakljuèivanja pa do njene širine granica i njenog dejstva i odnosa za koje se može upotrijebiti. I mjerodavno pravo se može odrediti izrièito i preæutno i prirodno je da se uvijek primjenjuje izrièita volja stranaka«, rekao je Mitriæ. On je objasnio da ako nije ugovoreno mjerodavno pravo, onda se koriste takozvane supsidijarne „odluèujuæe“ èinjenice, a to su lex loci contractus (primjenjuje se pravo države zakljuèenja ugovora), zatim lex loci solutionis (primjenjuje se pravo države u kojoj se izvršava ugovor), zatim sjedište dužnika i konaèno takozvana karakteristièna prestacija. »Ako sve navedeno nije moguæe utvrditi, onda se primjenjuje takozvani princip najtješnje povezanosti elemenata ugovora za odreðenu državu, koju karakteriše velika pravna nesigurnost, jer po ovom pravnom principu sudija je ovlašæen da utvrdi koji su to elementi najtješnje povezanosti. Na kraju slijedi izvršni postupak, za koji je nadležan domaæi sud (u ovom sluèaju sud Crne Gore) i to najèešeæe prvostepeni sud i to najèešæe Osnovni sud u Podgorici«, saopštio je Mitriæ. On smatra da za ovu priliku, vezanu za ovu presudu treba pronaæi pravne finese, vezane za sistem priznanja stranih sudskih odluka, zatim u (ne)postojanju uslova za priznanje, i konaèno u samom izvršnom postupku. Okružni sud u Nikoziji je na zahtjev En plus grupe zabranio transakcije sa imovinom KAP-a, ukljuèujuæi nedavno najavljenu prodaju fabrike kompaniji Uniprom, po cijeni od 28 miliona EUR. Iz Centralno evropske aluminijumske kompanije (CEAC) u ponedjeljak je saopšteno da æe rješenje Okružnog suda u Nikoziji biti poslato na izvršenje u Crnoj Gori, kao i u zemlje, gdje su registrovani glavni aktivni poslovni partneri Kombinata, koji je u steèaju. Iz CEAC-a tvrde da su, prema postojeæim meðunarodnim sporazumima Crne Gore, rješenja suda na Kipru su obavezna za izvršenje. (kraj) bvm