Beograd, (MINA-BUSINESS) - Materijalni i socijalni položaj zaposlenih u Srbiji i dalje je težak, a posebno zabrinjava činjenica da se oni često nalaze u zoni siromaštva, koje zahvata sve šire slojeve društva, ocijenio je predsjednik srbijanskog Saveza samostalnih sindikata (SSSS), Ljubisav Orbović. „Težak materijalni i socijalni položaj zaposlenih u Srbiji ogleda se u visokoj stopi nezaposlenosti, visokim cijenama osnovnih životnih namirnica, smanjenju životnog standarda najširih slojeva stanovništva, pogoršanju zdravstvenog stanja nacije i u mnogo toga ostalog što ima negativni predznak“, kazao je Orbović agenciji Mina-business. On je dodao da posebno zabrinjava pojava da se u zoni siromaštva nalaze i zaposleni, kao i da je stvoren sloj stanovništva koji radi i od svog rada ne može da živi. “U posebno teškom položaju su mladi, penzioneri i nezaposleni. Radnici u preduzećima koja ne isplaćuju zarade, iako formalno zaposleni, često bez prava na zdravstveno osiguranje i sredstava za osnovne životne potrebe, upotpunjuju sliku siromaštva u Srbiji”, naveo je Orbović. On smatra da su takvo stanje prouzrokovali pljačkaška privatizacija u posljednje dvije decenije, deindustrijalizacija, veoma izražena korupcija, rasprostranjena siva ekonomija, kao i liberalni kapitalizam, u kojem je došao do izražaja surovi kapital, koji tretira radnika kao roba. Orbović je kazao da su zarade u Srbiji na izuzetno niskom nivou, što potvrđuje i podatak da je za kupovinu prosječne potrošačke korpe u prošloj godini bilo potrebno 1,5 prosječnih zarada, koja je iznosila 374 EUR. „Ta zarada je u odnosu na prosječnu neto zaradu u 2008. godini, od 402 EUR, niža 28 EUR ili 6,97 odsto. Tada je za kupovinu prosječne potrošačke korpe bilo potrebno 1,3 prosječnih zarada“, podsjetio je Orbović. On je dodao da je prosječna neto zarada u Srbiji u odnosu na većinu zemalja centralne i istočne Evrope znatno niža. Prema istraživanju Evropskog sindikalnog instituta i Evropske konfederacije sindikata (EKS), prosječna neto zarada u Srbiji u 2015. godini je iznosila 368 EUR, dok je u Sloveniji bila 1,02 hiljade EUR, u ÄŒeškoj 745 EUR, Hrvatskoj 750 EUR, Slovačkoj 681 EUR, Mađarskoj 559 EUR, Rumuniji 427 EUR, Crnoj Gori 497 EUR i Bosni i Hercegovini 427 EUR. „U odnosu na Srbiju, prosječna neto zarada bila je niža samo u Makedoniji i Bugarskoj, gdje je iznosila 365 EUR, odnosno 361 EUR. Smatramo da su u posljednje dvije-tri godine stvorene realne osnove za značajnije povećanje zarada u Srbiji i poboljšanje materijalnog i socijalnog položaja zaposlenih”, poručio je Orbović. On je dodao da SSSS u okviru kampanje Evropi treba povećanje plate – vrijeme je za naš oporavak, koju je nedavno počela Evropska konfederacija sindikata, traži da ekonomski napredak zemlje prati i rast standarda zaposlenih, jer je to način da se smanje nejednakosti i siromaštvo i sredstvo da se pokrene privredni rast i oporavak. “Te zahtjeve vlastima saopštavamo na svim konferencijama, medijskim gostovanjima i na skupovima, kao što ćemo to učiniti i na Prvomajskom okupljanju u Beogradu, gdje ćemo, tradicionalno, podsjetiti na zahtjeve sindikata i poručiti da je vrijeme da živimo bolje”, najavio je Orbović. On smatra da za zaposlene i sindikate u Srbiji protekla i ova godina nijesu bile nimalo lake, jer brojni poslodavci krše radna i sindikalna prava, zapošljavaju radnike “na crno” i preko agencija, radna mjesta su nesigurna, a otkazi se dobijaju i na bolovanju. “Mnogi poslodavci ne isplaćuju zarade, ne uplaćuju poreze, ni doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje. Nastavlja se sa omalovažavanjem i šikaniranjem sindikalnih aktivista, brani se radnicima da se sindikalno organizuju, a neki od njih čak poručuju da sindikati ne treba da postoje”, kazao je Orbović. On je dodao da je za SSSS takvo ponašanje poslodavaca zabrinjavajuće, jednako kao i blage reakcije državnih institucija i organa. “Našu zabrinutost dijele i institucije EU izvještajavući o napretku na putu ka punopravnom članstvu evropskoj porodici, posebno za još neotvoreno poglavlje 19. Ta zabrinutost pratiće nas i dalje, pogotovo imajući u vidu da poslodavačke organizacije, suprotno principima socijalnog dijaloga i praksi u zemljama EU, neodgovornim i nepartnerskim odnosom prema sindikatima na nacionalnom nivou, doprinose rastu antisindikalnog ponašanja poslodavaca na kompanijskom nivou”, rekao je Orbović. On je naveo da je osnovni zadatak SSSS angažovanje na zaštiti radnih, ekonomskih, socijalnih i profesionalnih interesa članstva, kao i ostvarivanje i unaprijeđenje njihovih prava. „Pravo na rad, zaradu i socijalnu sigurnost bili su i ostali najvažniji zahtjevi sindikata. Međutim, u periodu liberalnog kapitalizma i ekonomske krize pred sindikat se postavlјaju znatno složeniji zadaci u odnosu na period kada postoji privredna konjuktura”, kazao je Orbović. SSSS, prema njegovim riječima, prihvata da teret privrednog ozdravljenja zemlje ide samo preko leđa zaposlenih i penzionera, zbog čega žele da se tamo gdje se donose važne odluke od šireg značaja, koje se neposredno ili posredno tiču položaja zaposlenih, mora čuti glas sindikata. „Socijalno partnerstvo treba da bude osnovni postulat od koga se polazi prilikom rješavanja ekonomskih, privrednih i socijalnih problema u Srbiji. SSSS se zalaže za istinski socijalni dijalog, na principima pune ravnopravnosti i partnerstva, jer je to jedini put prema razvijenoj, privredno jakoj i socijalno pravednoj Srbiji“, poručio je Orbović. On smatra da Socijalno-ekonomski savjet Srbije i lokalni savjeti treba da budu mjesta gdje se pregovara i usaglašavaju stavovi socijalnih partnera o svim pitanjima koja zadiru u materijalni i socijalni položaj zaposlenih. “Međutim, Vlada i poslodavci prihvataju dijalog, uglavnom, samo deklarativno ili pod prinudom kako bi se postigao takozvani socijalni mir. Zbog činjenice da Unija poslodavaca Srbije, iako član Socijalno-ekonomskog savjeta, nije reprezentativni socijalni partner, postoji problem prilikom zaklјučivanja posebnih kolektivnih ugovora u realnom sektoru, u kojem je potpisano svega par kolektivnih ugovora“, rekao je Orbović. On je saopštio da sindikatima nerijetko preostaju jedino protesti i štrajkovi, kojima se postiže ono što se ne može postići za pregovaračkim stolom. „To je i bio razlog za brojna okupljanja radnika u proteklom periodu u Srbiji, a odluke se, ipak, na kraju donose u velikom broju putem pregovora“, zaključio je Orbović. (kraj) nar/sam