Nikšiæ, (MINA) – Autor spektakularnih filmskih ostvarenja jugoslovenske kinematografije, Veljko Bulajiæ, gostujuæi na tribini Kultopis koja je na nikšiækoj Sceni 213 održana u okviru Septembarskih sveèanosti, kazao je da rijetko dolazi u zavièaj, ali da je uvijek znao ko je i odakle je. Bulajiæ je roðen u Vilusima kod Nikšiæa prije 86 godina, a u zavièaj u koji, kako kaže, zbog obaveza rijetko dolazi, ovog puta stigao je na poziv lokalne uprave grada i poslenika kulture. Jugoslovenski i svjetski reditelj, koji 40 godina godina živi u Hrvatskoj, govorio je publici o svom djetinjstvu, mladosti, studijama, filmovima, porodici i istakao da rodne Viluse, Nikšiæ i Crnu Goru „nosi duboko u sebi“. „Cijeli život, nikada nijesam dozvoljavao da se manipuliše odakle sam, ko sam i šta sam. Oduvijek sam bio Vilušanin, Nikšiæanin, Crnogorac“, kazao je Bulajiæ na Sceni 213 na kojoj mu je domaæin bio reditelj i roðak Goran Bulajiæ. Djetinjstvo i ranu mladost Bulajiæ je sa porodicom proveo u Sarajevu, „divnom gradu sa puno nacija iz koga nosi najljepša sjeæanja“, a potom otišao na studije u Zagreb, koji je bio „filmski najzrelija sredina“. Studiranje je kao stipendista nastavio u Italiji, gdje je upoznao neke znaèajne italijanske reditelje, a èuveni Vitorio de Sika, angažovao ga je kao plaæenog volontera na jednom filmu. Govoreæi o poèetku svoje bogate rediteljske karijere, u kojoj je upisano 13 igranih filmova, Bulajiæ je publici otkrio koliku je dilemu imao od koje ideje napraviti prvu prièu. „Bio je to moj prvi igrani film od koga je zavisila moja sudbina i želio sam da bude dobar i interesantan“, isprièao je Bulajiæ o „Vlaku bez voznog reda“ koji mu je donio svjetsku slavu. Ideju za prièu o kolonistima dala mu je majka, a prvobitna namjera bila mu je da na filmsko platno prenese prièu o seobi Crnogoraca u Vojvodinu, ali je u Lovæen filmu nijesu prihvatili. „Kazali su to je prièa o sirotinji, jadu, bijedi i ko æe to gledati. Nagovarali se me da napravim film o krvnoj osveti u Crnoj Gori, pa sam zbog toga prièu morao preseliti u Dalmatinsku Zagoru“, objasnio je Bulajiæ. On je podsjetio da je „Vlak bez voznog reda“ bio prvi film jugoslovenske kinematografije koji je distribuiran u 46 zemalja i u Kanu dobio nagradu kritike. Iako je uradio samo dva ratna igrana filma, „Kozaru“, koja je u Moskvi dobila zlatnu medalju i „Bitku na Neretvi“, nominovanu za Oskara, neki Bulajiæa doživljavaju kao autora ratne tematike. „Puno ljudi misli da sam reditelj ratnih filmova, zaboravljajuæi da sam pored ’Vlaka bez voznog reda’, uradio i ’Uzavreli grad’, ’Obeæanu zemlju’ i druge’“, podsjetio je Bulajiæ. Prvim partizanskim filmom „Kozara“, prenoseæi iz Italije steèeno znanje, unio je iskustva neorealizma u jugoslovenski film. Bulajiæeva „Bitka na Neretvi“ snimljena 1969. godine, uvrštena je na festivalu u Moskvi prije nekoliko godina u deset najznaèajnijih filmova o Drugom svjetskom ratu. Neretvu je odgledalo više od 350 miliona ljudi u svijetu i èetiri miliona u Jugoslaviji i bila je jedan od najskuplje snimljenih evropskih filmova, ali je Jadran filmu donijela „zaradu koju ni tadašnja velika fabrika ’Rade Konèar’ nije mogla ostvariti“. Verzija filma za meðunarodno prikazivanje prati muzika koju je komponovao Bernard Herman, a jedan od originalnih postera napravio Pablo Pikaso. Govoreæi o radu na Neretvi isprièao je i o svom upoznavanju sa predsjednikom Jugoslavije Josipom Brozom Titom koji je podržao film, iako mu Bulajiæ nije dao mjesto glavnog lika, uprkos zahtjevima Titovih savjetnika. „Razmišljao sam da ako pristanem da Tito bude glavni lik, ljudi æe reæi da radim film zbog njega, po narudžbi, reklamnog tipa, a ja sam želio da uradim bitku za ranjenike“, objasnio je Bulajiæ. Ovom i u svijetu poznatom rediteljskom imenu i u Bosni i Hercegovini su, kako je isprièao, nudili da režira „Sutjesku“ koja se fatalno završila, a „ razlog fijaska je bio što su u Bosni, èijem rukovodstvu se žurilo, htjeli da Tito bude glavni lik što nijesam prihvatio“. Govoreæi o iskustvima sa velikanima svjetskog filma rediteljima Orsonom Velsom i Sergejom Bondarèukom koji su glumili u „Bitci na Neretvi“, kazao je da „svako sjeæanje, naroèito na Velsa budi tugu, jer su bili veliki ljudi i profesionalci. „I iskustvo sa ostalim glumcima, pogotovo Batom Živojinoviæem bilo je izvanredno. Bez dobre glumaèke i filmske ekipe nikada ne bih mogao napraviti uspješan film“, predoèio je Bulajiæ. O uspjehu njegovih filmova svjedoèe i brojne nagrade, za koje ocjenjuje da ih „nije loše primati, jer su, ipak, stimulans i svaki put vas gurnu malo naprijed i omoguæavaju lakši pristup producentima“. „Bez obzira na to svaki film koji se poène raditi, mora se pripremati kao da vam je prvi, od poèetka do kraja. Naravno važno je i iskustvo, poznavanje zanata, koje se kod nas èesto i zapostavlja“, rekao je Bulajiæ. Najavljujuæi novi film „Bijeg do mora“ koji æe poèeti raditi za nekoliko mjeseci, povjerio se publici da ga veæ „hvata trema“. Biæe to romantièna prièa o ljubavi u vrijeme Drugog svjetskog rata, koju æe, kako je otkrio „na leðima iznijeti jedan glumac i dvije žene“. Bulajiæ od svojih Nikšiæana nije želio ni da sakrije tešku porodiènu prièu o sudbini oèeve dvije sestre i njihove nastradale djece tokom Drugog svjetskog rata. „Imale su uspješnu djecu, jedna pet sinova, a druga èetiri. Jednoj su sinovi stradali u partizanima i u njemaèkom logoru, a drugoj su sinove pobili partizani. Dvije sestre sa sudbinama podijeljenim strašnom diobom. Tipièna crnogorska drama“, kazao je Bulajiæ. Reditelj je htio da ovjekovjeèi njihovu prièu na platnu, da njih dvije budu „nosioci te velike antièke drame“, ali je odustao poštujuæi oèevu želju. „Osjeæanje Crne Gore može biti veoma romantièno, ali postoji i drugi doživljaj zbog ovakvih situacija. Crna Gora je i zemlja velike patnje i nevolja, lijepa, divna, sa velikom istorijom, sa puno talentovanih ljudi“, kazao je Bulajiæ. Odgovarajuæi na pitanje domaæina Gorana Bulajiæa kakav bi film volio da snimi o Crnoj Gori, kazao je da je prvobitno namjeravao da uradi „afirmativnu prièu o knjazu Danilu, koji je dao temelj Crnoj Gori“. „Želio sam da uradim taj film, ali nije prošao u Crnoj Gori. Kada sam vidio da ne postoji raspoloženje, odustao sam. Ne optužujem nikoga, jer mislim da je u pitanju nerazumijevanje, a ne zla namjera“, rekao je Bulajiæ. (kraj) mpa/gop